Misno slavlje kod Burića štale, u kojoj je u svibnju 1945. bilo zatočeno 628 Hrvata katolika, od koji su njih oko 540 bez ikakva suda od 23. do 28. svibnja na najokrutniji način ubili partizani, predslavio je vrhbosanski kanonik i rektor sarajevske katedrale preč. Marko Zubak. Uz sudjelovanje vjerničkoga mnoštva, koncelebrirali su garevački župnik vlč. Ivo Tomić, župnik iz susjednoga Čardaka vlč. Ivo Paradžik te umirovljeni svećenik vlč. Pavo Brajinović.

„Nikad se nisu vratili…“

Slaveći zadušnicu za sve pobijene u Garevcu kanonik Zubak je istaknuo da se „danas ne završavaju, nego nastavljaju Dani sjećanja na sve naše nedužno stradale i bez ikakva suda pobijene očeve, braću, rodbinu i prijatelje. Sjećamo se njih, ali i svih nedužno stradalih ljudi bilo gdje. Jer svaki je čovjek slika i prilika Božja.“ Podsjetio je da je među mnogima koji su radili na spašavanju Židova tijekom Drugog svjetskog rata bio i vrhbosanski nadbiskup Smiljan Franjo Čekada, koji je upravljao Skopsko-prizrenskom biskupijom od 1940. do 1967., a kojeg je Yad Vashem proglasio „pravednikom među narodima“, te izrazio žaljenje što i ovdje tada „nismo imali nekog Čekadu“ koji bi se zauzeo i spasio nedužne ljude od pomahnitalih zločinaca. 

Izrazio je zahvalnost Bogu i svima koji doprinose da se na ovom mjestu stradanja može dostojanstveno okupljati i moliti za njihove duše i duše svih pravednika. Nastavio je da nije moguće doći na ovo sveto mjesto, bez duboke boli u duši, ali i jasna pogleda prema Nebu, kamo je uzašao Krist Gospodin, kazavši i svojim učenicima: „Neću vas ostaviti siročad. Odlazim i doći ću k vama. I srce će vam se radovati.“ „Ako su naši očevi ovdje nedužni, mučki pobijeni, ali vjerujemo sada u Nebu s Jaganjcem Kristom proslavljeni, možemo biti ispunjeni mirom i zahvalnošću Bogu Stvoritelju, pa možemo onda biti i radosni, ne mrzeći nikoga osim grijeh i gledajući svaku ljudsku nevinu žrtvu bilo gdje na svijetu kao svoju. Posebno mislimo i na sve hrabre majke, koje poput Gospe Žalosne ostadoše same podizati svoju djecu u tuzi, siromaštvu i bolima. To je najbolje opisala pjesnikinja Miljenka Koštro  riječima:'I noćas je majka budna bila'“, kazao je preč. Zubak te se prisjetio svoje bake koja je cijeli život iščekivala muža i sina, a koji nikada se nisu vratili. „Na pragu rodne kuće našla je zaklane svoje roditelje. I nikada se nije nasmijala. To je nama djeci bilo čudno, ali smo kasnije saznali svu istinu. Nosim ime pod djedu Marku, ali mu za grob ne znam“, kazao je propovjednik i povezujući svetkovinu Presvetoga Trojstva s ovim događajem naveo je primjer slike Milosrdnog Trojstva, koja bi sasvim pristajala Burića štali. Na toj slici osobe Presvetog Trojstva smještene su u tri mala kruga, a povezane jednim velikim krugom. To što su krugovi jednake veličine simbolizira da su osobe Presvetog Trojstva jednake biti: Bog se prigiba i uzima u svoje naručje izranjenog čovjeka dok mu Božanski Sin pere izranjene noge, a Duh Sveti svojim zrakama objedinjuje božansko djelo spasenja čovječanstva.

Budući da je bio i završetak mjeseca svibnja preč. Zubak je završio molitvom za blizinu neba: „Ti, Majko Putnika, prema nebeskoj domovini ne ostavi nas same u potrebama našim. Izmoli nam svjetlo Božjeg Duha da se ne izgubimo u izazovima svijeta, nego da pred očima našim uvijek svijetli izazov neba, koje rasvjetljuje naše dane i naša srca – sve do zagrljaja vječnosti.“

Danima su se čuli krici umirućih

Istoga dana, u 15.00 h pred jamom u Šumi, gdje su danima umirali bez ikakva suda pobijeni, ispuštajući bolne krikove, jer su po dvojica dovođeni vezani žicom i bacani u jamu, župnik Tomić i kanonik Zubak s okupljenim su vjernicima izmolili opijelo i slušali ispovijesti svjedoka minulih vremena. Čuli su da su živa još dvojica svjedoka koja se vođena u smrt po mraku uspjela pobjeći. Prisjetili su se da su ljudi čuli krikove umirućih, ali nisu im smjeli pristupiti zbog naoružanih stražara okolo te da je prvi dan egzekucija nastalo nevrijeme pa su partizani morali prekinuti ubijanje.

Svećenici su na kraju potaknuli vjernike da mlađim generacijama prenose istinu o stradalima te da često ovamo dolaze.

M.Z./ KT