sub, 28. svibnja 2022. 12:32
"S Kristom i u smrt. Potresno svjedočanstvo osuđenika na smrt strijeljanjem" predstavlja zatvorske zapise fratra koji je proveo pet godina u zatvorima jugoslavenskog komunističkog režima.
Ovo je drugo izdanje zatvorskih zapisa kome je predgovor napisao fra Bernardin Škunca, novak u prvoj generaciji fra Ivana Perana, a koji je sada voditelj Postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
U uvodu koga je, za prvo izdanje 2002., napisao sam autor, stoji kako je ovo djelo stvoreno s namjerom da se, na temelju vlastita iskustva posvjedoči stvarnost i strahoviti rezultati jednog bezbožna sustava. Kroz 187 stranica knjige proteže se pet poglavlja koja čitateljima pokazuju put od vojnika do zatvorenika, a potom i robijaša kojemu je smrtna kazna preinačena u zatvorsku. Na slobodi je bio vrlo kratko jer se morao vratiti na odsluženje vojnog roka.
Vojačenje i razvojačenje
Prvi zapis koji se donosi u knjizi je odlazak na odsluženje vojnog roka u Sloveniju. Odmah na početku na cijeloj je stranici fotografija parobroda kojim je 1946. fra Ivan krenuo u vojsku.
Podrobno je opisao putovanje brodom, dolazak u Zadar, potom u Rijeku, svoje doživljaje te ljude koje je upoznavao. Posebice se veselio i, kako navodi, drhtao od uzbuđenja jer će na Trsat Gospi. Piše kako je dosad o njoj samo slušao i znao gledati njezinu sliku koju je njegova majka nekad ranije donijela s hodočašća. Iz Rijeke je vlakom stigao u Ilirsku Bistricu tjedan dana prije došašća 1946. Uz redovite vježbe i obuku, molio je i pjevao. Zabilježio je svaku nedjelju došašća i svoje promišljanje. Na Božić mu nije bilo dopušteno otići u crkvu, ali piše kako ga je doživio u srcu. Na Uskrs je slavio svetu misu, a dva mjeseca kasnije zatvoren je zbog „vjerske propagande“ i neslaganja s državnim uređenjem.
Na prvim stranicama trećeg dijela nazvana Robijaš prikazan je izvadak iz presude u kojoj je na 32 stranice objašnjeno zašto je fra Ivo osuđen na smrt. Zajedno s 14 vojnika osuđen je kao intelektualni vođa organizirane skupine koja je širila neprijateljsku propagandu protiv tadašnjeg režima u Jugoslaviji. Uslijedilo je potom ispitivanje prema optužnici. Suđenje je trajalo četiri dana, a okončano je 22. rujna 1947. Fra Ivan se izjasnio da se ne osjeća krivim. Pod jakom stražom smjestili su ga u samicu, a izvršenje osude čekao je 38 dana, kada je ona preinačena u pet godina zatvora i tri godine gubitka građanskih prava. Tijekom služenja svoje zatvorske kazne upoznao je mnoge svećenike i redovnike te se susreo s različitim sudbinama ljudi koji su se odupirali bezbožnoj ideologiji.
Do slobode
Četvrto poglavlje nazvano je S fratrima i rodbinom – na kratko, a doneseno je na svega dvije stranice knjige. Tu je fra Ivan opisao svoje dvije godine života na slobodi tijekom kojih je završio tri godine srednje glazbene škole u Dubrovniku, a onda je njegovo školovanje omeo poziv za nadoknađivanje dviju godina vojnog roka. Opet vojnik naziv je posljednjeg, petog poglavlja. Tijekom služenja u vojsci u Zemunu fra Ivo je pisao, izrađivao zidne novine te crtao. Prema njegovim zapisima, skoro svake nedjelje i blagdana uspio je iskrasti se na svetu misu. Bio je uzoran vojnik, ali vjeran Bogu.
Po izlasku iz zatvora 1955. postavljen je za magistra novaka u franjevačkom samostanu Navještenja Marijina na Košljunu.
S Kristom i u smrt dirljiva je ispovijed čovjeka vjere koji se nije odrekao Krista ni po cijenu života. Njegovi zapisi mogu biti ohrabrenje svima koji klonu u poteškoćama i savjet da je uz Boga sve lakše.
J. M., KT