Nove knjige

Zanimljiva povijest jednog od najpoznatijih redova


Franjevac Daniel Patafa napisao je knjigu Franjevačko 13. stoljeće u kojoj govori o povijesti franjevaca te njihovoj teologiji i duhovnosti.

 

 

Piše: Tina Matić Ilić

Zagrebačka nakladna kuća Kršćanska sadašnjost objavila je 2018. djelo Franjevačko 13. stoljeće koje je ispisano na 465 stranica.

Sve o početku

Franjevačka provincija Bosne Srebrene slavi blagdan Uzvišenja Sv. Križa 14. rujna. Franjevci su na prostor Bosne došli prije sedam stoljeća. Tu su boravili i djelovali za vrijeme narodnih vladara, za vrijeme turske i austrougarske okupacije, za vrijeme stare i nove Jugoslavije te nakon njih. Živjeli su i djelovali kroz sve te godine i tako zavrijedili status jednog od najvažnijih čimbenika pri očuvanju katoličanstva na prostoru BiH.

O nastanku ovoga reda, njihovu utemeljitelju, njihovim početcima, djelovanju, teologiji i duhovnosti govori knjiga Franjevačko 13. stoljeće.

Autor je znanja o tome grupirao u dva velika poglavlja: Povijest i Teologija i duhovnost.

Prvi dio satkan je od naslova: Politički i duhovni horizonti 12. i 13. stoljeća i Povijest Franjevačkog reda od Franje Asiškog do kraja 13. stoljeća.

Drugi dio je opsežniji i donosi osam manjih cjelina: Filozofija i teologija sveučilišta 13. stoljeća; Duhovno i teološko dočitavanje spisa Sv. Franje Asiškoga; Sv. Antun Padovanski „Doctor Evangelicus“ – prvi učitelj; Aleksandar Haleški – početak franjevačke teologije; Bonaventura Bonjoređijski, „Doctor Seraphicus“ – vrhunac franjevačke teologije i duhovnosti 13. stoljeća; Petar Ivan Olivi – antropologija, egzegeza i teologija papinstva; Engleska franjevačka škola 13. stoljeća te Franjevačka mistika 13. stoljeća.

On je osmislio

Čak i onaj koji ne zna mnogo o katoličkim redovima, kongregacijama, zna to da je začetnik franjevaca Sv. Franjo Asiški, čovjek koji je živio na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće u talijanskom gradu Asizu.

 „Po povratku u Asiz počinje popravljati zapuštene crkvice Sv. Damjana, Marije Anđeoske i Sv. Petra. Crkvica Marije Anđeoske (Porcijunkula) zauvijek će ostati posebno mjesto za Franju. Tu je na svetkovinu Sv. Mateja, 24. veljače 1028. čuo riječi evanđelja koje je čitao svećenik, a koje su ostavile dubok trag na Franji i usmjerile njegov život“, dio je priče o utemeljitelju franjevaca

Pokorničko obilježje njegova života vidljivo je iz djela njegovih životopisaca, navodi fra Daniel Patafa. Objašnjava kako je Franjo nakon raskida s ocem stupio u benediktinski samostan Monte Subasio gdje je neko vrijeme radio u kuhinji, a kao plaću dobivao je dnevni obrok. Potom je otišao u Gubbio gdje je od prijatelja Jakova Spade dobio pokorničko odijelo – kratku tuniku, kožni pojas i sandale. „Nakon toga počinje služiti gubavce. Po povratku u Asiz počinje popravljati zapuštene crkvice Sv. Damjana, Marije Anđeoske i Sv. Petra. Crkvica Marije Anđeoske (Porcijunkula) zauvijek će ostati posebno mjesto za Franju. Tu je na svetkovinu Sv. Mateja, 24. veljače 1028. čuo riječi evanđelja koje je čitao svećenik, a koje su ostavile dubok trag na Franji i usmjerile njegov život“, dio je priče o utemeljitelju franjevaca koju autor piše na iznimno zanimljiv način.

Sjećajući se Sv. Franje, čovjek se treba osvijestiti i živjeti nesebično pomaganje kako je to činio i ovaj svetac iz Asiza. A svakom njegovom redovniku i svećeniku – njegovu nasljedovatelju – on treba biti uzor pri svim usponima i padovima koje im franjevački hod donosi.

Bogata biografija

Daniel Patafta (11. svibnja 1980.) završio je osnovnu i srednju školu (Salezijansku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti) u rodnom gradu Rijeci. Godine 1998. upisao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 2003. Potom je pohađao poslijediplomski studij iz hrvatske povijesti, što je i završio 2007.

Godine 2003. počeo je raditi kao kustos-pripravnik u Pomorskome i mjesnome muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Tri godine kasnije ušao je u postulaturu Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Nakon novicijata započeo je filozofsko-teološki studij na KBF-u u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 2013.

Godine 2012. diplomirao je na Katedri crkvene povijesti, a doktorsku disertaciju obranio je 2016.

Autor je većeg broja znanstvenih radova iz područja hrvatske nacionalne i crkvene povijesti prve polovice 20. stoljeća, kao i radova iz franjevačke povijesti i teologije, te je organizator dvaju međunarodnih znanstvenih simpozija i suorganizator jednog domaćeg.