Piše: Tina Matić

To je prvo hrvatsko izdanje tog djela u dvojezičnom obliku, na latinskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu. Autobiografiju Sv. Patrika s izvornog latinskog na hrvatski jezik preveo je Branko Jozić, a urednik ovog izdavačkog pothvata je Petar Balta. Knjigu su posebno obogatile iluminacije mladog Slovenca Patrika Benedičiča koji ih je izradio nadahnut keltskim geometrijskim ukrasima s drevnih rukopisa.

Ponos svakog Irca

Sv. Patrika slave ljudi diljem svijeta, a osobito Irci. Živio je krajem 4. i početkom 5. stoljeća. Osim što je zbog svoga života uzor mnogima danas, važno je i njegovo pisano svjedočenje vjere – djela Epistola ad Coroticum (Pismo Korotiku) i Confessio (Ispovijest).

Staro već 1 500 godina i u cijelosti sačuvano ostvarenje Confessio prkosi vremenu i zaboravu noseći svevremensku poruku. Ovaj svetac je kroz svoju biografiju svim vjernicima dao primjer ispravnog življenja i istinske vjere. Na 140 stranica ove istinite priče sadržana je prava životna filozofija korisna svakom katoliku.

Autor u svome djelu nije iznio pustu faktografiju. On je svu pozornost usredotočio na pojam života, na jezgru događaja koji su u potpunosti preokrenuli njegov život i usmjerili ga u sasvim drugom pravcu.

Ropstvo i vjera

Kroz knjigu iščitavamo kako je živio 16-godišnji dječak koji je uhvaćen i odveden u Irsku. Djelo počinje riječima kojima svetac kudi samog sebe govoreći da je ropstvo u koje su dospjele tisuće drugih poput njega zapravo zasluga za odmetanje od Boga. Podsjetimo, on je u Irskoj je kao pastir u ropstvu proveo šest godina, a, po narodnoj predaji, služio je gospodaru Milchu koga će nekoliko godina kasnije obratiti na kršćanstvo. Živeći u zatočeništvu i usamljen u prirodi, nakon nevjerničkog života doživljava obraćenje.

Ustrajan u molitvi i sa srcem ispunjenim vjerom čuo je glas koji mu je obećao slobodu. Nakon zatočeništva vratio se u domovinu. Slobodan i nadahnut Duhom Svetim primio je svećeničko zvanje i imenovan biskupom, a potom je krenuo u zemlju svoga ropstva kako bi naviještao Evanđelje.

„Sveti Patrik nikada nije bio službeno kanoniziran, ali časti se kao svetac u cijeloj Crkvi od svoje smrti. Njegov je život obavijen i brojnim legendama. Primjerice, jedna predaja kaže da je svetac otjerao sve zmije iz Irske, a jedna druga da je koristio trolisnu djetelinu da Ircima protumači otajstvo Presvetoga Trojstva – upravo je zato djetelina simbol Irske i jedan od svetačkih atributa Sv. Patrika“, stoji u predgovoru djela koje, nema sumnje, ima veliku vrijednost zbog autorove duhovne ostavštine utkane u kulturu i vjeru Iraca.

Svjedok žive vjere

U djelu svetac govori o mnogim nedaćama, iskušenjima, ali i ustrajnosti u vjeri te kako je od  poganskog napravio narod Gospodnji. Iz njegovih ispovijesti iščitavamo autorovu skromnost, pokornost i ljubav prema Bogu te se može zaključiti da svako srce i duša čitajući ovo djelo mogu osjetiti smiraj, Božju ljubav i milost, a upravo to je bio koncept života ovog velikog svetca.

„Ovaj je spis izraz moje zahvalnosti zato što me Bog izveo na pravi put i očitovao mi se pa ga mogu veličati i ispovijedati njegova divna djela pred svim narodima pod nebom“, riječi su Sv. Patrika za kojeg su, kako se navodi u predgovoru, neki stručnjaci smatrali da je Confessio napisao kao odgovor na optužbe kojima su ga neki obasipali, ali to sa sigurnošću ne znamo – možda je to djelomično točno, a možda je pisao i na poticaj svojih vjernika. U svakom slučaju, ovaj je tekst njegova duhovna oporuka čiji sadržaji nadahnjuju i danas.