Predstavljanje je održano 19. ožujka u župnoj dvorani u Bugojnu, nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća za sve poginule, "nestale" i preminule logoraše i sve druge hrvatske branitelje te misnog slavlja u župnoj crkvi Svetog Ante.

Na predstavljanju su govorili: prof. dr. sc. Zdenko Klepić, prof. dr. sc. Ivica Šarac, fra Tomislav Brković i autor Kalaica. Moderator je bio Zdenko Antunović.

Iako je uglavnom bilo riječi o zadnjoj knjizi, nije zaborvljena ni ona prethodna Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba AbiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine, koja nije predstavljena zbog pandemijskih okolnosti.

Prema odgovornijoj kulturi sjećanja

Kako je istaknuto, u knjigama Josipa Kalaice sadržani su mnogobrojni dokumenti, fotografije, svjedočanstva, iskazi i sjećanja pojedinaca.

„Zapisano u knjigama ostaje sastavni dio identiteta Bugojanaca i to ne samo kolektivnog nego i identiteta čovjeka pojedinca. Ostaju knjige da se sjećamo stradanja i prošlosti. Zato i ove knjige žele biti ponuda humanijoj i društveno-politički odgovornijoj kulturi sjećanja. Stoga, u konačnici, i vezanje za današnju euharistiju u crkvi, Isusovu žrtvu, u kojoj se ne spominjemo zla onodobnoga rimskoga režima i njegovih pomagača koji su Isusa raspeli, nego se želimo sjećati Isusove ljubavi prema ljudima i odatle nastojati da i naša današnjica bude prožeta odgovornošću i ljubavlju prema ljudima s kojima dijelimo svoj zavičaj i odgovornost za budućnost“, kazao je fra Tomislav.

Recenzenti obiju knjiga koje je Kalaica napisao su bili prof. Klepić i prof. dr. sc. Ivica (Ivo) Lučić.

Zašto je malo procesuiranih?

Kalaica u obje knjige piše  o stradanju Hrvata Bugojna, stradalnicima, poginulim, nasilno odvedenim i „nestalim“, o strašnim i teškim ratnim zločinima koje je počinila Armija BiH i njeni pripadnici te vojni i politički vrh Bošnjaka.

Također je Kalaica predstavio sve stradalnike te način njihova stradavanja pri tome prilažući brojne dokumente o načinu skončanja, iskaze, fotografije, zapisnike, i brojnu drugu dokumentaciju koja svjedoči o monstruoznosti zločina koji su počinjeni. Uz to, imenovao je brojne počinitelje i njihove naredbodavce, kao i one koji su svjesno i sustavno prikrivali i zataškavali počinjene zločine, na taj način ih opravdavajući. Autor se pita kako i zbog čega je ovako mali broj završenih istraga i podignutih optužnica, te mali broj presuda za ovako velike i dokumentirane zločine. Sve potrage za nasilno odvedenim Hrvatima – a ostatci nekih od njih su pronađeni – s dokazima o teškim mučenjima i ubojstvima, i danas nailaze na opstrukcije, te većina tijela još uvijek nije pronađena bez obzira što su poznata imena onih koji bi morali znati istinu.

Dokumentirani zločini

U svojoj recenziji prof. Klepić je između ostalog kazao: „Autor je, prezentirajući izvorne fotografije i dokumente, koji sami za sebe predstavljaju svjedočanstvo, želio izbjeći osobne stavove, i dojmove koje nosi kao jedan od sudionika svih ovih događaja, koji je bio jedan od zatočenika logora u Bugojnu, te jedna od osoba koja je svojim osobnim angažmanom svjedočila ekshumacijama, reekshumacijama, iskapanjima te traganjem za poginulim, 'nestalim', nasilno odvedenim bugojanskim Hrvatima, ali i istinom o stradavanjima hrvatskog puka Bugojna i zločinima koji su nad njim počinjeni.“

Autor, jasno ukazuje na to da su ovi brojni zločini ostali nekažnjeni, ukazuje na to da tijela nasilno odvedenih i nestalih još uvijek nisu pronađena niti dvadeset pet godina nakon rata. On je želio dati doprinos istini i ukazati na razmjere zločina nad Hrvatima u Bugojnu, te na počinitelje, pripadnike Armije BiH i vojno i političkog vodstva Bošnjaka.

„Ova je knjiga i autorov očajnički krik kojim poziva sve, od lokalnih do međunarodnih čimbenika, da učine dodatne napore i sve što je moguće kako bi se pronašli preostali nasilno odvedeni bugojanski Hrvati, da se konačno procesuirali i kaznili počinitelji ovih strašnih zločina, te da obitelji žrtava konačno pronađu svoj mir“, zaključio je prof. Klešić.

Zoran Stojanović / KT