Marina Knežević

Novinarstvo je moja misija


U povodu Svjetskog dana medija koji se na poticaj biskupa u BiH obilježava na posljednju nedjelju u rujnu, razgovarali smo s Marinom Knežević, diplomiranom teologinjom i urednicom religijskog programa na Radio Televiziji Federacije BiH (FTV).

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Već 14 godina Marina Knežević obnaša dužnost urednice religijskog programa i serijala emisije Mozaik religija na FTV-u. TV sadržaji s njezinim potpisom rado su gledani i odavno hvaljeni i daleko izvan vjerskih krugova, a religija za Marinu nije samo dio profesionalne i intelektualne sfere – ona od najranije dobi živi s Bogom.

Odrastati s Bogom

Rođena je 28. kolovoza 1978. u Zavidovićima, kao drugo od četvoro djece u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, Tade i Kate – njezinih prvih životnih i duhovnih smjerokaza.
„Temelje moje vjere 'udarili' su župna crkva posvećena Sv. Josipu i moji roditelji. U našem domu se podrazumijevalo pravilo – pet dana imaš školske obveze, subotom župni vjeronauk i probu pjevanja u crkvenom zboru, a nedjeljnu misu mogao si izostaviti samo ako je takvo nevrijeme da se 'nebo otvorilo' ili zbog bolesti ne možeš ustati iz kreveta. Za drugi izgovor moja braća, sestra i ja jednostavno nismo znali. Usto, moj tata je još kao mlad postao župni prakaratur i nama djeci je bilo normalno da nam svećenici i časne sestre budu redoviti gosti. „Oni su i danas najdraži gosti u domu mojih roditelja“, ispričala nam je naša sugovornica koja je nakon osnovne i srednje škole završenih u Zavidovićima, odabrala teološki studij u Sarajevu.

„Po završetku Opće gimnazije, čula sam u župnim oglasima kako se u Sarajevo vratila Vrhbosanska bogoslovija na kojoj teologiju mogu studirati i laici. Potaknuta tom viješću, nastavila sam se raspitivati o tom studiju kod mojega tadašnjeg župnika vlč. Franje Tomića. Nakon razgovora s njim, pala je i moja odluka koju danas smatram jednom od najispravnijih – upisala sam Teologiju. Te 1997. moj brat Josip otišao je u malo sjemenište u Zadar, moje krizmano kumče s. Marina Jakovljević u samostan sestara milosrdnica u Livno, a ja u Sarajevo. Od tih dana, bogoslovija je postala moja 'sigurna kuća' koja mi je, zahvaljujući mojim profesorima, pružila mnogo. Tu sam stekla životne smjernice, kako ljepotu moje vjere shvaćati ozbiljnije i sazrijevati u njoj“, posvjedočila je Knežević koja je na Vrhbosanskom bogoslovnom fakultetu diplomirala Filozofsko-teološki studij (s temom Abraham ishodište vjere i dijaloga pod mentorstvom mr. Bože Odobašića) i završila šestu pastoralnu godinu 2003. Iste godine odlukom vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića, dobila je medijsko poslanje koje i danas živi na FTV-u.

Laičko poslanje

No, rad u medijima, kako je otkrila naša sugovornica, nije bio njezina primarna želja – potajno je sanjala o odlasku u Afriku.

„Odluka o putu novinarstva nije bila moja, nego uzoritog kardinala Vinka Puljića. On me pozvao na razgovor i rekao da me na zahtjev Federalne televizije,a uz moj pristanak, šalje dekretom u ime Katoličke Crkve kako bih u okviru Dokumentarnog programa uređivala religijski program u toj TV kući. Ja sam tu njegovu odluku prihvatila iz poslušnosti, ne shvaćajući tada da će rad u medijima postati moja misija. S obzirom na stradanje katoličkog naroda i njegov napor za opstanak u svojoj domovini, shvatila sam da mi ne treba Afrika kako bih ispunila svoje laičko poslanje, to mogu činiti i ovdje“, otkrila je teologinja koja se lako snašla u novinarskim vodama.

„Od prvih dana moj je posao bio odlazak na teren gdje su ruševine i minska polja u koje smo ekipa i ja ponekad nesvjesno ulazili želeći gledateljima dočarati tragediju pojedine župe. Moji sugovornici bili su obespravljeni ljudi koji su izgubili sve, a nisu dobili nikakvu donaciju.Ti trenutci u poslu za mene, kao početnika, bili su teški. Danas, nakon 14 godina rada, raduje me ako je nakon emitiranja moje emisije: samohrana majka koja je živjela u kontejneru sa svojim djetetom dobila donaciju za kuću; ako je neko selo koje je godinama bilo u mraku, zbog samo nekoliko betonski stupova, dobilo struju ili pomoć za izgradnju puta; ako je netko odnio paket hrane do neke starije osobe ili siromašne obitelji i tako im pomogao preživjeti nekoliko dana do sljedeće Božje providnosti. To je moj najveći uspjeh, a samo sam bila 'instrument' u Božjim rukama da se čuje vapaj onoga koji je ostavljen i obespravljen. Ove moje riječi možda zvuče patetično, ali s obzirom na stanje u našoj državi, susret s osobama potrebne pomoći, vjerujte nije“, prisjetila se Marina koja je zahvalna svima koji su sudjelovali u realiziranju emisije Mozaik religija, a posebno kolegama na Javnom servisu s kojima surađuje u novinarskom, snimateljskom i montažerskom radu.

„Danas Mozaik religija uređujem s kolegicom Ehlimanom Hodžić  koja u ime Islamske zajednice radi na FTV-u. Primarno se bavimo aktualnostima u životu vjernika i vjerskih zajednica u BiH s naglaskom na povratak izbjeglih i raseljenih iz mjesta s kojih su protjerani i obnovi vjerskih objekata. Nezaobilazne teme u našem radu su ekumenizam i međureligijski dijalog jer smatramo da o tome treba puno govoriti kako bismo se bolje razumjeli i međusobno poštivali. Teritoriji naše domovine za samo nas dvije je velik, ali zajedničkom suradnjom nastojim ispuniti svaki povjereni zadatak“, rekla je Knežević koja je, koliko nam je poznato, još uvijek jedina žena u BiH koja za završenim Katoličkim teološkim studijem radi u televizijskom mediju.

Važnost duhovnosti

Iza nje je više od 450 dokumentarnih emisija o životu Crkve na raznim razinama i područjima – od tema iz župa i nad/biskupija do onih iz Caritasa, od priča o pastoralu mladih do slikanja života u redovničkim zajednicama. Uz to, u Dokumentarnom programu redovito za katoličke blagdane pravi i dokumentarce, a autorica je i nekoliko zapaženih dokumentarnih filmova. Izdvojimo neke: Svjedok vjere o misionaru fra Vjeki Ćuriću, Drinske mučenice i Slavljenički život za Boga (o jedinoj muškoj benediktinskoj zajednici u Crkvi u Hrvata na otoku Pašmanu) prikazanog tijekom manifestacije Dani kršćanske kulture u Splitu. Kao djelatnica FTV-a bila je urednica i nekoliko živih prijenosa misa i biskupskog ređenja mons. Petra Raiča te susreta Jugoistočnih biskupija Krist nada Europe.

„Religijski program na televiziji ima vrlo važnu ulogu u širenju Radosne riječi i dijalogu s abrahamskim religijama. On treba biti prožet duhovnošću, pobožnošću, katehezom i kvalitetnim sadržajem pomno obrađenih tema, a ne vođen gledanošću, jer to nije mjerilo kvalitetnog rada, osobito ne danas. Teološki rječnik za medij je težak, ali se može prilagoditi kako bi poruka gledateljima bila jasna i prenesena na ispravan način i onima koji nisu vjernici“, smatra naša sugovornica koja svjedoči kako vjerski sadržaji u medijima imaju svoju svrhu i vjernu publiku.

„U svojoj knjizi Povratak nade pokojni mons. dr. Tomislav Ivančić napisao je: 'Svaki narod je ponosan na kulturna i duhovna dobra. Ona se ničim ne mogu platiti. Najjadnije je duhovno siromaštvo, dakle, tamo gdje nema kulture, a bogatstvo je veliko.' Mislim da se ove riječi mogu odnositi i na medij koji smatra da religija nije bitna i da mu je suvišna kao programski sadržaj“, napomenula je Knežević koja se i izvan posla, osobito na svetim misama i hodočašćima po zemlji i inozemstvu, bogati biserima duhovnosti.

Najljepša melodija

„Svaka crkva je za mene sveto mjesto. Volim putovanja i gdje god dođem pogledom tražim crkveni toranj. Kad čujem zvona, najljepšu melodiju moje duše, tu se osjećam sretnom, slobodnom i prihvaćenom. Moje najdraže putovanje bilo je u Svetu zemlju gdje sam koračala stopama mojega Gospodina. Ta sjećanja i uspomene su mi nadraže“, otkrila je Marina koja u Bogu nalazi radost i u društvu svojeg brata preč. Josipa Kneževića. „Bogu sam zahvalna što imam brata svećenika. On je moj najbolji prijatelj, kolega, savjetnik,ali i najstroži kritičar u mojem radu“, naglasila je naša sugovornica ne zaboravljajući ni druge svećenike i redovnike, kao ni časne sestre koji su joj kroz život velika potpora.

„A i laici imaju svoju važnu ulogu u Crkvi i pozvani su ispunjavati njezino temeljno misijsko poslanje. Svatko opečaćen znakom križa pozvan je širiti Radosnu riječ i životom je svjedočiti. Mislim da su laici danas u mnogo slučajeva desna ruka svećenicima u župama, ali i u crkvenim aktivnostima na svim razinama mjesne Crkve“, riječi su novinarke koja cijeloga života kao laikinja nastoji koračati za Kristom. 

„Kao studentici, u moj um i srce urezao se biblijski citat: 'U nadi protiv svake nade povjerova Abraham i uračuna mu se u pravednost.' U tim riječima prepoznala sam vlastitu životnu putanju jer je u njemu bilo trenutaka koji su bili 'u nadi protiv svake nade'. Rad u mediju je moja misija, moje poslanje. Svojim ponašanjem uvijek želim pokazati da ono što radim nastojim prvo živjeti, a onda obavljati kao zadatak. Mislim da je na ovo pitanje jedan od ljepših odgovora dao naš Sluga Božji Petar Barbarić riječima: 'Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim ide čovjek ispunjavajući točno i savjesno svoje obične dužnosti!'“, poručila je na kraju Knežević.