Armenci slave Božić 6. siječnja


U Armenaca se svetkovine Božića i Krštenja Gospodinova (Bogojavljenje, Sveta tri kralja) svetkuju u isti dan, 6. siječnja, prema staroj kršćanskoj tradiciji iz 3. i 4. stoljeća.

Foto: Božić, armenska minijatura 1391.  iz samostana Aghtamar, majstor Tcerun, Muzej Matenadaran

Foto: Božić, armenska minijatura 1391. iz samostana Aghtamar, majstor Tcerun, Muzej Matenadaran

Isprva se Božić slavio u svim kršćanskim crkvama upravo 6. siječnja, ali početkom 4. st. uvedeno je svetkovanje Božića na 25. prosinca, kada su Rimljani slavili rođenje nepobjediva boga Sunca.

Blagdani idu jedan za drugim i počinju od večeri 5. siječnja (nakon zalaska sunca) do večeri 6. siječnja. Uoči 4. siječnja Armenci su pekli u vrućem pepelu obredni kolač krkeni na biljnom ulju sa zapečenom u njem monetom, biserčićem ili grahom. Ovaj su kolač svečano, u prisutnosti cijele obitelji, rezali na dijelove i davali svima, uključujući i odsutne članove obitelji. Dio božićnoga kolača davali su čak i domaćim životinjama. Istodobno su za svakoga člana obitelji pekli posebne kruščiće "na sreću" - za žene u obliku pletenica, a za muškarce - u obliku novčanika.  

Krštenja Gospodinovo, armenska minijatura 1391.  iz samostana Aghtamar, majstor Tcerun, Muzej Matenadaran (Armenija)

Navečer uoči Božića u svim crkvama služi se liturgija Badnjaka (arm. Črakalujc). U ovaj dan vjernici u crkvi pale svijeće i nose ih doma da svoj dom blagoslove i pripreme za Božić. Idućega jutra, 6. siječnja, održava se Božićna liturgija. Nakon toga slijedi blagdan Krštenja Gospodinova i crkveni obred blagoslivljanja vode (arm. Džurornek) u koju se dodaje sveto ulje. Prije se je običavalo obred krštenja obaviti na rijeci u koju su zaranjali križ. Prema tradiciji, nakon bogoslužja u crkvi vjernici nose doma malo blagoslovljene vode. Voda se naziva bogojavljenska i smatra se ljekovitom, te se čuva u domu.

Poklonstvo kraljeva, armenska minijatura 1391. iz samostana Aghtamar, majstor Tcerun, Muzej Matenadaran (Armenija)

Na božićnom će se stolu u Armenaca najčešće naći ponajprije riba, te pilav sa suhim grožđem i sušenom marelicom, crno vino i slatka gata od lisnata tijesta. Riba je još od davnine u kršćanstvu bila tajni znak raspoznavanja, simbol kršćana. Riža simbolizira narod, suho grožđe i marelica - Gospodnje izabranike, a crno vino - Kristovu krv.

U nekim su krajevima uoči Božića u domove dolazila djeca ili mladi ljudi u krabuljnom odijelu koja su pjevala avetisy (božićne pjesme koje navješćuju Kristov dolazak), plesala i glumila šaljive predstave. Domaćini bi ih obdarivali slatkišima i voćem. Idućega jutra sve što bi prikupli tijekom koledanja nosili su u crkvu i darivali siromasima.

Svi Armenci na Božić pozdravljaju jedni druge riječima: “Krist se je rodio i nama javio! Vama i nama - blaga vijest!” Na ovo odgovaraju: ”Blagoslovljeno Kristovo javljenje!” Nakon Božića u Armeniji se obilježava Dušni dan (arm. Mereloc).

Armenska katolička crkva, koja ima oko 700 000 članova, za razliku od Armenske apostolske crkve, kojih je oko devet milijuna, slavi Božić 25. prosinca prema rimokatoličkomu obredu, a Bogojavljenje 6. siječnja.

Artur Bagdasarov/ KT