Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Početkom svibnja roditelji Bugojanaca koji pohađaju Prvu osnovnu školu Jaklić po hrvatskom planu i programu, obratili su se otvorenim pismom na više adresa: od domicilnih bugojanskih, pa do državnih, Vijeća ministara te i onu OHR-a i hrvatske Vlade. Naime, u veljači ove godine Uprava škole ih je informirala kako će škola koju pohađa 105 hrvatskih učenika za dvije godine biti premještena u bivšu zgradu časnih sestara u bugojanskoj Bosanskoj ulici. Budući da znaju kako je ta zgrada, godinama napuštena, u ruševnu stanju, njihovo je iznenađenje, zapravo ogorčenost velika.

Tuđe se ne iznajmljuje

„Koliko smo upoznati u kontaktima s Upravom škole, od sadašnje četiri učionice – iz vremena kada su časne ondje vodile školu – napravili bi devet. Što je, u biti, 1,5 m² po djetetu. Što jasno ukazuje kako se taj 'projekt' ne uklapa u bilo kakve, a kamoli ne europske standarde i da je riječ o čistoj improvizaciji“, svjedoči za Katolički tjednik profesor likovne kulture Antonio Džolan koji dodaje kako, zbog svoje profesije, zna ponešto i o arhitekturi te drži da je stanje zgrade koja im se nudi u jako lošem stanju.

Uz to, naš sugovornik dodaje kako se devastirani objekt nalazi u središtu grada gdje prolazi glavna prometnica, nema dovoljno prostora za prilaz ni parkiralište, a kamoli neki drugi prostor gdje bi djeca mogla provoditi odmor ili slobodno vrijeme.

Uz kazano, drugi je problem na koji ukazuju roditelji malih Bugojanaca taj što zgrada o kojoj je riječ vodi sudski postupak pred bugojanskim Općinskim sudom. Zgrada je, naime, vlasništvo časnih sestara Milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga koje su promicanje obrazovanja i kršćanskih vrijednosti u Bugojnu započele davne 1894. Nakon 1945., po dolasku komunističkih vlasti, imovina im je nacionalizirana, a Bugojno su morale napustiti 1948. Njihova je zgrada u međuvremenu dana ŠPD/ŠGD-u Šume središnje Bosne d.o.o Donji Vakuf, a ta bi je tvrtka – prema aktualnim, i za roditelje uznemiravajućim, planovima na razdoblje od 10 godina dala u zakup Ministarstvu obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i sporta SBK/KBS-a Travnik. To bi ministarstvo osiguralo troškove obnove.

Slijedom čega roditelji upozoravaju kako to nije sukladno s pozitivnim propisima jer se javna sredstva ulažu u tuđu imovinu.

Priča stara 20 godina

„U tijeku je sudski postupak, a svima nam je poznato da prema Odredbi Čl. 365. i 366. Zakona o stvarnim pravima FBiH, zgrade koje su u državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otuđivanja ili drugog raspolaganja ako su pribavljena u državno/društveno vlasništvo na osnovu nacionalizacije, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, te je zabranjeno davanje navedenih nekretnina u dugoročni zakup“, upozoravaju bugojanski roditelji.

Uz rečeno, bio je to povod za razgovor s predsjedateljem Općinskog vijeća Bugojno Igorom Vrljićem koji nam odmah na početku kaže kako je zapravo riječ o priči staroj 20 godina koja nije nimalo jednostavna.

„Prije svega, i moje troje djece ide u Prvu osnovnu školu Jaklić koja je, kao što znate, dio specifična sustava 'dviju škola pod jednim krovom'. Dakle, i moj je osobni interes da mi djeca idu u novu školu. I to je plan od kojega mi ne odustajemo. Uostalom, arhitekt Zdenko Antunović uradio je idejno rješenje. Budući da je rečeni sustav ukinut kao, prema ocjeni OESC-a, diskriminatorska praksa, potencijalno preseljenje u Bosansku ulicu držim kao privremeno, ili prijelazno rješenje. U ovome trenutku, zapravo, nužno. Za adaptaciju smo, ukoliko realizacija bude neizbježna, osigurali milijun KM. No, ponavljam, ne odustajemo od izgradnje nove škole“, poručuje Vrljić.

S Mlaćom zagrljen(i)

A, obrazlažući konstataciju kako je ova priča stara 20 godina, kaže kako su Hrvati (i) u ovome slučaju bili godinama opstruirani: prvo od SDA-ova načelnika Hasana Ajkunića, a evo sada i od aktualnoga esdepeovca Edina Mašića. Od ovoga posljednjega je, inače, teško i očekivati suradnju. Naime, 1. ožujka ove godine, na Dan neovisnosti BiH, slikao se zagrljen s bugojanskim (ratnim) gospodarom života i smrti Dževadom Mlaćom kojemu se od travnja 2024. – zajedno sa Selmom Cikotićem – pred Sudom BiH sudi za ratne zločine u Bugojnu.

Naš sugovornik vjeruje kako će u listopadu, nakon izbora, doći do promjene u načelničkoj fotelji. „S novom garniturom SDA smo i dosad uspijevali realizirati projekte važne za bugojanske Hrvate, tako da mislim kako ćemo i ovaj problem riješiti na zadovoljstvo roditelja“, navješćuje Vrljić.

„Koliko smo upoznati u kontaktima s Upravom škole, od sadašnje četiri učionice – iz vremena kada su časne ondje vodile školu – napravili bi devet. Što je, u biti, 1,5 m² po djetetu. Što jasno ukazuje kako se taj 'projekt' ne uklapa u bilo kakve, a kamoli ne europske standarde i da je riječ o čistoj improvizaciji“, svjedoči za Katolički tjednik profesor likovne kulture Antonio Džolan

Nakon čega je bitno naglasiti kako roditelji vide rješenje u tomu da se na sadašnjoj lokaciji u Jakliću izgradi novi dio škole za djecu koja uče prema hrvatskome planu i programu. „Da je nadležna služba Općine Bugojno izdala lokacijsku informaciju, vidljivo je iz Rješenja Službe za urbanizam, građenje, geodetsko-katastarske i imovinsko-pravne poslove iz veljače 2017. Međutim, nije nam poznato je li u daljnjem tijeku postupka izdano odobrenje za građenje i ako nije, zašto nije“, navodi se u pismu koje su roditelji uputili na adrese nadležnih.

 Primjer Viteza

Odgovor zašto se nije postupilo po kazanom Rješenju, vjerojatno se krije u (dosadašnjoj) opstrukciji bošnjačkih načelnika – ma iz koje stranke dolazili! Možda se, kako to vjeruje Vrljić, na jesen, nakon izbora, okolnosti promijene. Kako bilo, roditelji su odlučni i ne žele da im djeca budu u zgradi pod najmom, nego su za to da imaju svoju namjenski napravljenu školsku zgradu. A, dok to ne bude, žele da se nastavni proces odvija u Prvoj osnovnoj školi Jaklić.

„Neka se naš slučaj riješi onako kako su, primjerice, Bošnjaci svoj identičan problem riješili u Vitezu, ili Prozoru, Uskoplju…“, poručuje prof. Džolan, naglašavajući kako se izvan Bugojna zapravo malo zna da 105 hrvatskih osnovaca pohađa bugojansku školu. To je, s obzirom što se u Bugojnu – s Hrvatima – događalo u ratu i poslije rata, vrlo značajan podatak. Kojemu treba dodati kako se u zavičaj nedavno vratilo nekoliko hrvatskih obitelji, a, kako nam je kazao predsjednik bugojanskog Općinskog vijeća, ima najava i novih povrataka. Tako da se nova škola ima za koga graditi.

Ne ponovilo se…

Bilo je, međutim, razdoblja kada se činilo kako se ovdje ratna priča ponavlja. Nakon ratnog egzodusa u obnovljene kuće i stanove vratilo se blizu 6 000 od oko 16 000 prognanih Hrvata. No, već 2007. počinje novo masovno napuštanje ognjišta. Ponajprije zbog ekonomskih razloga, ali i zbog antihrvatskog ozračja koje (je) vlada(lo) u tome nekoć većinski hrvatskom gradu.

Incidenata je bilo i kasnije. Primjerice, u travnju 2021. na sjednici Općinskog vijeća, vijećniku Semedinu Omeroviću zasmetao je hrvatski jezik kojim su govorili tadašnji predsjedatelj Vijeća Miroslav Zelić i predsjednica Kluba Hrvata Lucija Pavlović. „Idi u Hrvatsku, nemoj u Bosni biti. Bosanski pričaj“, zagalamio je Omerović, uz pljesak vijećnika bugojanskog SDP-a.

Već samo i ovo dovoljan je razlog da Hrvati u Bugojnu dobiju svoju školu. Novu! Baš kao što su je dobili Bošnjaci u Vitezu gdje je uz postojeću izgrađena nova škola za djecu koja uče po bosanskom planu i programu.