Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik 

Simpozij je dio Međunarodne alijanse kiparskih simpozija (ISSA), a tijekom deset godina okupio je brojne umjetnike iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kine. Nekoć skromna ideja prerasla je u međunarodno prepoznat kulturni projekt, a nastala je iz vjerovanja da i mala mjesta imaju pravo na velike kulturne priče.

Prisjećajući se početaka projekta, objašnjava nam to Ivona Drežnjak Grgić, članica Organizacijskog odbora Simpozija te Hrvatskog kulturno-sportskog društva Kornica koji ovaj događaj i organizira, a čine ga, kako veli, „ljudi puni entuzijazma, velika srca i iskrene ljubavi prema kulturi i umjetnosti, koji već deset godina ulažu ogroman trud, vrijeme i energiju kako bi ovaj projekt rastao i razvijao se“.

Na samom početku, priznaje, nitko nije razmišljao o desetljeću trajanja. „Razmišljali smo samo o tome da napravimo prvi simpozij kvalitetno i pošteno. Svaka sljedeća godina bila je potvrda da radimo nešto vrijedno, a danas s ponosom možemo reći kako obilježavamo desetljeće kontinuirana umjetničkog stvaranja“, veli Drežnjak Grgić. 

A na pitanje zašto baš kiparstvo, i to na otvorenom, pojašnjava kako ono ima jednu posebnu dimenziju: ostaje u prostoru i postaje dio njegova identiteta. Skulptura na otvorenom pripada svima; ne traži od posjetitelja da uđe u galeriju, nego sama postaje galerija na otvorenom. Takva umjetnost, dodaje, „budi znatiželju, potiče ljude da zastanu, zapitaju se što predstavlja i kako je nastala“. Cilj je od početka bio pokazati kako umjetnost može živjeti i izvan velikih kulturnih središta te postaviti temelje budućeg Parka suvremenih skulptura – prvog takve vrste u Bosni i Hercegovini.

Reakcije mještana na prve umjetnike koji su stigli u Kornicu bile su, prema Ivoninim riječima, pomiješane. „Na početku je bilo mnogo znatiželje, pitanja, ali i određene doze opreza. U malo mjesto poput Kornice odjednom su stigli umjetnici iz različitih krajeva – tada potpuno nepoznati ljudi koji su nekoliko dana stvarali skulpture na otvorenom. No, vrlo brzo nastala je posebna povezanost između umjetnika i lokalne zajednice. Umjetnici su postali naši gosti, prijatelji i dio priče koju zajedno stvaramo već deset godina“, kazuje, ističući kako danas mještani s veseljem iščekuju svaki novi simpozij i tijekom njegova trajanja često donose domaće kolače, slastice i druga jela kako bi umjetnicima pokazali svoje gostoprimstvo. „Svatko doprinosi na svoj način i u skladu sa svojim mogućnostima, a upravo je to ono što ovaj simpozij čini posebnim. Skulpture su postale sastavni dio krajolika i simbol onoga što zajedništvo, entuzijazam i ljubav prema umjetnosti mogu stvoriti“, veli Ivona.

Kako nam dalje priča, od samog početka ključnu su ulogu u nastanku i razvoju Simpozija imali predsjednik Hrvatskog kulturno-sportskog društva Kornica Petar Lušo i akademski kipar Antonio Džolan. Lušo je bio pokretačka snaga ideje da Kornica u kojoj je odrastao postane mjestom umjetničkog susreta i stvaranja, dok je Džolan razradio umjetnički koncept Simpozija i usmjerio ga prema suvremenim umjetničkim praksama i modernoj umjetnosti koja je još uvijek nedovoljno zastupljena na ovim prostorima. Uz njih dvojicu te Ivonu, iza kontinuiteta i razvoja Simpozija stoji predan tim koga čine akademski kipar Anto Jurkić, Iva Lušo i Dejan Savić.

Put od malog, entuzijastičnog početka do današnjeg okupljanja profesora s akademija i studenata iz cijele regije, kaže Ivona, temelji se na dosljednosti. „Ključ je u kontinuitetu i kvaliteti rada. Umjetnici prepoznaju kada iza nekog projekta stoji iskrena namjera, sloboda stvaranja i poštovanje prema njihovu radu“, otkriva dodajući kako su tijekom godina izgrađena prijateljstva i suradnje s umjetničkim akademijama i brojnim umjetnicima iz regije i svijeta, a „dobra riječ umjetnika koji su sudjelovali na simpoziju pokazala se najboljom preporukom te je Kornica postala mjesto koje umjetnici ne doživljavaju samo kao poziv na izlaganje, nego kao iskustvo komu se rado vraćaju“.

Tako na ovogodišnjem, jubilarnom izdanju sudjeluje osam umjetnika iz BiH, Hrvatske, Slovenije i Srbije: Borjana Mrđa, Boštjan Kavčič, Fedor Vučemilović, Ilija Kegelj, Marko Lađušić, Nedim Hadžiahmetović, Željko Koren i Boris Orenčuk – čiji profesionalni opus obuhvaća kiparstvo, slikarstvo, fotografiju i druge oblike suvremene vizualne umjetnosti.

Radovi njihovih kolega, više od 30 skulptura tijekom 10 godina, danas trajno obogaćuju prostor Kornice. „Jedinstvena je to zbirka suvremene umjetnosti na otvorenom“, kaže Ivona otkrivajući kako Park suvremenih struktura više nije ideja, nego stvarnost koja raste te iz godine u godinu dobiva nove sadržaje. Cilj je, veli, razvijati ga dalje kao otvoreni muzej suvremene umjetnosti dostupan posjetiteljima tijekom cijele godine.

Prvih godina Simpozij je okupljao uglavnom umjetnike iz BiH, potom i iz Hrvatske, a kako je projekt rastao, u Kornicu su počeli dolaziti i umjetnici iz Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kine. Danas je Simpozij član Međunarodne alijanse kiparskih simpozija (ISSA), što Ivona smatra velikim priznanjem „za jedan ovakav projekt nastao u malom posavskom mjestu“. Posebnu čast doživjeli su prošle godine kada su ugostili umjetnike iz Kine, među njima i predsjednika ISSA-e Liu Yanga što, kaže, potvrđuje međunarodni ugled koga Simpozij danas uživa.

^{Umjetnici i volonteri HKSDK-a zajednički dovršavaju skulpturu Liu Yang (Kina), (Hand in hand – zavareni metal), 2025.}

Novost jubilarnog izdanja je prva Majstorska radionica u kamenu, namijenjena studentima akademija umjetnosti iz regije, koju vodi kipar i profesor mr. Peko Nikčević. „Kamen je jedan od najstarijih kiparskih materijala i predstavlja svojevrsni susret tradicije i suvremenog umjetničkog izraza. Željeli smo studentima omogućiti iskustvo rada s materijalom koji zahtijeva disciplinu, strpljenje i veliko tehničko znanje“, objašnjava Ivona naglašavajući kako radionica nije zamišljena kao jednokratni događaj vezan isključivo uz desetu godišnjicu, nego im je želja postati stalni dio programa i platforma za edukaciju novih generacija umjetnika. Ideja je da se svake godine radi u drugom mediju – od kamena, drva i metala do drugih suvremenih kiparskih i interdisciplinarnih praksi – te da svake godine radionicu vodi drugi mentor, kako bi studenti upoznali različite umjetničke pristupe i pedagoške metode.

Ovogodišnji polaznici radionice su: Branislav Ristić (Fakultet umjetnosti Priština), Dorijan Rajić (Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru – Široki Brijeg), Fran Marko Vlahinić (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu), Nađa Nikčević (Fakultet vizualnih umjetnosti, Univerzitet Mediteran) i Tara Tomić (Fakultet primijenjenih umjetnosti u Beogradu).

Kao jednu od najvećih vrijednosti Simpozija naša sugovornica smatra susret iskustva i mladosti. Studenti će imati prigodu svakodnevno raditi uz profesore akademija i afirmirane umjetnike, pratiti njihov proces rada i sudjelovati u razgovorima o umjetnosti, tehnikama i suvremenim umjetničkim praksama. Time Simpozij nije samo mjesto nastanka umjetničkih djela, nego i otvorena učionica u kojoj se iskustvo prenosi neposredno, kroz zajednički rad i druženje. Vjeruje kako bi upravo među ovogodišnjim polaznicima radionice mogle biti buduće generacije umjetnika koje će se jednog dana vratiti u Kornicu kao afirmirani autori – „na taj način ne stvaramo samo umjetnička djela, nego gradimo kontinuitet, prenosimo znanje i stvaramo novu generaciju umjetnika koja će nastaviti ovu priču razvijati i u godinama koje dolaze“.

Ovogodišnje jubilarno izdanje održava se od 26. srpnja do 2. kolovoza te će Kornica ponovno pokazati kako, prema Ivoninim riječima, kultura nije rezervirana samo za velike gradove.

„Posebno sam ponosna na činjenicu da iza cijelog projekta stoji veliki broj ljudi. U organizaciji svake godine sudjeluju desetci volontera, članova Društva te obitelji iz Kornice i okolice koji čine logistički i organizacijski tim. Upravo zajedništvo i entuzijazam lokalne zajednice predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti Međunarodnog kiparskog simpozija. Posebno smo zahvalni na kontinuiranoj podršci župe Čardak i župne zajednice, koje su od samih početaka dio ove priče. Tako Simpozij redovito započinje i završava se svetom misom u filijalnoj crkvi Sv. Josipa Radnika u Kornici, čime se na simboličan način povezuju umjetnost, zajedništvo i duhovna dimenzija života naše zajednice“, kaže Ivona. Objašnjava i kako ne može posebice izdvojiti nijednog umjetnika ni umjetničko djelo jer svako od njih nosi svoju priču i umjetnički izričaj te poziva sve da dođu u Kornicu, „prošeću se među skulpturama i dožive umjetnost na svoj način – da ih neko djelo zaintrigira, probudi maštu ili potakne na promišljanje jer upravo je ljepota umjetnosti u tome što svakome dopušta pronaći vlastito značenje u onomu što promatra“.

Za kraj veli kako Međunarodni kiparski simpozij nije samo umjetnička manifestacija, nego priča o ljudima koji su povjerovali da jedno malo mjesto može postati mjestom velikih susreta, prijateljstava i stvaranja.

„Deset godina kasnije mogu reći da umjetnost u Kornici ne dolazi samo u goste – ona ovdje trajno ostaje živjeti“, zaključuje naša sugovornica priču o malom posavskom selu koje je umjetnicima ponudilo slobodu stvaranja, mir, iskreno gostoprimstvo i prigodu da njihovo djelo trajno ostane živjeti u prostoru, a oni njoj kulturnu baštinu, prijateljstvo i uspomene.

^{Plesačica iz ciklusa kolo – kombinirana tehnika, Dragan Žulj (BiH)}