Armenska Katolička Crkva u Libanonu


Proganjanje kršćana u Osmanskom Carstvu dovelo je do masovnoga iseljavanja armenokatolika u Libanon, Siriju, Irak i Iran.

Foto: Crkva Sv. Ilije i Grgura Prosvjetitelja, Beirut, Libanon

Foto: Crkva Sv. Ilije i Grgura Prosvjetitelja, Beirut, Libanon

U tim su zemljama armenokatolici organizirali svoje zajednice, premda su armenske zajednice postojale u tim područjima i ranije. Izbjegli armenski biskupi su u svibnju i srpnju 1918. u Rimu pod vodstvom kardinala Luigia Sincera održali brojne konzultacije. Odlučeno je da se reorganizira Armenska Katolička Crkva.

Sinod u Rimu odlučio je 1928. premjestiti katedru armenokatoličkoga patrijarhata iz Carigrada u Libanon.

Sjedište armenskoga katoličkoga patrijarha (bivša katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije) u Bzumaru, Libanon

Papa Pio XI. (1857. - 1939.) je potvrdio odluku armenskih biskupa i 25. siječnja 1929. izdao breve (Litteris apostolicis) kojim je utemeljio arhieparhiju u Beirutu kao arhieparhiju Cilicijskoga armenskoga patrijarhata. 

Arhieparhija Armenske Katoličke Crkve sa sjedištem u gradu Beirutu širi svoju jurisdikciju na cijelo područje Libanona. Katedrala arhieparhije u Beirutu je crkva Sv. Ilije i Grgura Prosvjetitelja.

Na čelu Armenske katoličke crkve je patrijarh, a od 9. kolovoza 2015. patrijarh je Grigor Bedros XX. (Krikor/Grgur Gabrojan). Službeni patrijarhov naslov je Njegovo Blaženstvo Katolikos - Patrijarh Cilicije.

Patrijarh Armenske katoličke crkve Grigor Bedros XX.

Patrijarhat izdaje tjednik Masis. Bratstvo svećenika u Bzumaru ima veliku knjižnicu i sjemenište. Brojnost vjernika Armenske Katoličke Crkve u Libanonu iznosi oko 12 000 ljudi, a uopće ima od 140 000 do 165 000 Armenaca. Većina živi u Beirutu, u četvrti Matn. Libanonski Armenci služe se zapadnom inačicom armenskoga jezika, imaju nekoliko listova, radijsku postaju Vanadzajn (Glas Vana). Od 1937. u glavnom gradu izlazi list Ararad Daily Newspaper.

Zanimljivo je da su dva libanonska predsjednika imala armensko podrijetlo: Elias Sarkis (od 1976. do 1982.) i Emile Lahoud (od 1998. do 2007.).

Artur Bagdasarov