Bolnice vuku korijene iz ranoga kršćanstva


Pothvati pape Franje kako bi se proširila zdravstvena skrb i na one vrlo siromašne, dio su duge tradicije u Crkvi.

Malo je riječi koje izazivaju veći strah od onih „odlazak u bolnicu“. Tako ova fraza priziva sve vrste slika, uključujući operaciju, borbu protiv bolesti, pa čak i pomisao da nakon što se jednom uđe u bolnicu, neće se više moći izići.
Ipak podrijetlo same riječi „bolnica“ (engl. hospital) može pomoći tako što će pacijentu pružiti veći osjećaj nade (engl. hope).
Očigledna posljedica riječi koja se često previđa jest riječ „gostoljubivost“ (engl. hospitality). Doista, odatle dolazi riječ bolnica, a specifična motivacija za to gostoprimstvo je kršćanska ljubav.

Zacijelo je bolnica bilo i u pretkršćanskim društvima poput Grčke, Irske, Meksika i Indije. Ali u kršćanskom dobu rani napori kako bi se osnivale kuće za strance, koje su kasnije preuzele brigu o bolesnima, nadahnuti su evanđeljem. Uostalom, i Krist je poučavao svoje apostole da liječe bolesne.
Istodobno su kršćani imali obvezu biti gostoljubivi – Sv. Pavao je upozorio u Poslanici Rimljanima da se „pruži strancu srdačna dobrodošlica“. Od biskupa se posebno očekivalo da otvaraju svoje domove putnicima, bili kršćani ili ne, a neki su biskupi bili čak i liječnici te su mogli pružati skrb bolesnima.

Na kršćanskom Istoku mjesta na kojima se putnicima i bolesnima pružala njega zvala su se xenodochia što bi na antičkom grčkom značilo „mjesta za strance“. No, bilo je očito kako taj naziv nije bio toliko privlačan kao bolnica.

Tijekom srednjeg vijeka, iako su bolnice doživljavale uspone i padove, njihovu tradiciju na životu održavale su razne biskupije koje su zahtijevale da katedrale imaju svoje bolnice ili redovi, poput benediktinaca, koji su trebali osigurati da svaki od samostana ima svoju. Vremenom su bratovštine i vjerski redovi, poput aleksijanaca, bili osnivani upravo u svrhu služenja bolesnima.

Također, kako piše Aleteia, za vrijeme trajanja križarskih vojni, viteški redovi poput Reda Sv. Ivana osnivali su bolnice za hodočasnike u Svetoj zemlji.

Možda nije čudno da je papa Franjo uputio da bi Crkva trebala biti kao ''poljska bolnica'' za duše, ili naredio da se pod Trgom Sv. Petra otvori zdravstvena ambulanta koja bi služila beskućnicima. Takva praksa uključivanja brige o tijelu s brigom o duši seže do samog utemeljenja Crkve, a s papom Franjom se nastavlja i danas.

KT