Pohod Sv. Ivana Pavla II. Kubi, od 21. do 25. siječnja 1998., bio je prvi Papin posjet toj jedinoj zemlji na zapadnoj hemisferi s društvenim, ekonomskim i političkim sustavom utemeljenim na marksizmu.

Kršćani na Kubi bili su mala skupina koja je sačuvala vjeru u nepovoljnom okruženju, koje je povremeno postalo i otvoreno neprijateljsko. Gotovo 40 godina nakon Kubanske revolucije, 1. siječnja 1959., mnogi su se ljudi još uvijek bojali ići u crkvu ili otvoreno očitovati svoju vjeru, iz straha da će biti marginalizirani.

Budući da je bio iz Istočne Europe, poljski je Papa bolje od većine razumio što znači odrastati u marksističkom sustavu i koje je to poteškoće predstavljalo za vjernike Katoličke Crkve. Apostolski pohod Kubi imao je za cilj učvrstiti kubanske kršćane u njihovoj vjeri.

Plodovi povijesnoga pohoda

Četvrt stoljeća kasnije vlč. Ariel Suarez, tajnik Kubanske biskupske konferencije, prisjeća se plodova tog povijesnog događaja. „Posjet Svetog Ivana Pavla II. omogućio je mnogima vratiti se ponovno svojim kršćanskim korijenima i otkriti stvarnost Crkve koja nije napustila Kubu nego je bila dio naroda kojemu je pozvana služiti“, rekao je mladi svećenik u razgovoru za ACN te dodao: „Papa je došao ojačati misionarsku ulogu Crkve na Kubi, koja je osjetila kako ju je naš Gospodin Isus Krist pozvao evangelizirati i služiti svima, sa svojim vlastitim identitetom i poslanjem.“

Jedan od najsimboličnijih plodova toga posjeta bila je ponovna uspostava Božića kao državnog praznika 25. prosinca i krunidba Gospe od milosrđa El Cobre za kraljicu i zaštitnicu Kube. To ostaju neizbrisiva sjećanja u srcu kubanske Katoličke Crkve. Međutim, susret pape Ivana Pavla II. s kubanskim narodom otišao je mnogo dalje, donoseći dašak svježeg zraka u Crkvu koja je bila osuđena živjeti svoju vjeru iza zatvorenih vrata svojih hramova, od kojih su mnogi bili u zapuštenom stanju.

„Prije“ i „poslije“ za kubanske katolike

Otac Ariel je kazao kako su govori, geste i „svjedočanstvo čovjeka prokušanoga bolom i bolešću“ Ivana Pavla II. označili „prije“ i „poslije“ za kubanske katolike.

„Ti nezaboravni dani dali su novi zamah vjeronaučnoj pouci, katekumenatu odraslih, socijalnom radu Caritasa. Sređene su biskupijske knjižnice i publikacije, sela i gradovi ponovno su počeli održavati redovite procesije, osobito oko blagdana. Obiteljska i zatvorska služba dobila je na snazi, a ekumenski odnosi su se produbili“, spomenuo je vlč. Suarez.

Kuba je i dalje u problemu

Svijet se od tada promijenio, ali situacija u ovoj karipskoj zemlji i dalje je zabrinjavajuća. Nakon dugogodišnje vladavine Fidela Castra (1926. – 2016.) na čelo države došao je njegov brat Raúl koji je s dužnosti odstupio 2021., da bi mjesto prepustio novom sekretaru Komunističke partije Kube Miguelu Díaz-Canelu.

No, i dalje ova država prolazi kroz duboku ekonomsku, socijalnu i humanitarnu krizu. Kao i u drugim zemljama, pandemija i inflacija povećale su razinu siromaštva i Kuba krvari mladima. Prema medijskim izvješćima, emigracija u SAD – legalna ili ilegalna – dosegla je rekordan broj u 2022.

Usred svih tih previranja kršćanskoj zajednici nije strano ozračje neizvjesnosti i ranjivosti koje obuzimaju zemlju, a Crkvi također nedostaju ekonomski i ljudski resursi za obavljanje njenog pastoralnog rada.

Poruka pape Franje Kubancima

Papa Franjo uputio je poruku kubanskim vjernicima povodom godišnjice pohoda Ivana Pavla, a za svog izaslanika poslat će kardinala Beniamina Stellu, koji je u to vrijeme (1992. – 1999.) bio apostolski nuncij na Kubi. Prema dostupnim informacijama, kardinal Stella će od 24. siječnja do 9. veljače posjetiti sve kubanske biskupije.

Papa Franjo u svojoj poruci opisuje apostolski posjet Kubi 1998. kao „trenutak milosti i blagoslova za sve“ te podsjeća na riječi Sv. Ivana Pavla II. upućene kubanskim vjernicima koje nastavljaju zvučati istinito i 25 godina kasnije. „Hrabrošću i umjerenošću, pravednošću i razboritošću, suočite se s velikim izazovima sadašnjeg trenutka; vratite se svojim kubanskim i kršćanskim korijenima i učinite sve što možete kako biste izgradili budućnost što većeg dostojanstva i slobode! Ne zaboravite da sloboda uključuje odgovornost. Čovjeka prije svega definira njegovo odgovorno ponašanje prema drugima i pred poviješću.“

Vlč. Ariel smatra kako je 25. obljetnica prigoda „zahvalno se prisjetiti tog milosnog trenutka“ i potaknuti na molitve da, imajući na umu konkretnu trenutnu situaciju, proslave budu „providnosna prilika za obnovu povjerenja da je Gospodin uz svoje ljudi i računa na nas, kako bismo učvrstili nadu, naviještali Radosnu vijest spasenja te izgradili budućnost sklada, spokoja, radosti i mira da bi se svi Kubanci, bez iznimke, osjećali pozvanima graditi bolju budućnost.“

KT