Ćiro Truhelka, svestrani znanstvenik i pionir arheologije u BiH


Zemaljski muzej BiH predstavlja najstariju i najveću modernu, kulturnu i znanstvenu ustanovu u BiH zapadnjačkog tipa. Jedan od njegovih najzaslužnijih uposlenikaje bio je Ćiro Truhelka, koji je umro 18. rujna 1942.

Ćiro Truhelka rođen je 1865. u Osijeku, u obitelji učitelja češkog podrijetla koja je hrvatskom narodu podarila i pedagoginju te književnicu za djecu Jagodu Truhelku. U Osijeku i Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je povijest umjetnosti. Iako je jedno vrijeme radio u Hrvatskoj te kasnije na sveučilišnoj katedri u Skoplju u Makedoniji, ipak je najveći trag i svoje životno djelo napravio upravo u BiH u kojoj je proveo 40 godina...

Prezentirao nasljeđe BiH u Europi

O dr. Truhelki smo, u njegovu zdanju Zemaljskog muzeja, razgovarali s arheologinjom i višom kustosicom dr. Andrijanom Pravidur.

Arheologinja i viša kustosica dr. Andrijana Pravidur

Kako smo saznali Truhelka je od 1886. najprije bio prvi kustos, a od 1903. do 1922. i direktor te institucije u Sarajevu. Od samog početka rada Zemaljski muzej se, pod Truhelkinim nadzorom, razvijao kao kompleksna kulturna i znanstvena ustanova u okviru koje se njegovalo (i njeguje) više znanstvenih disciplina: historija, geografija, arheologija (prahistorijska, antička i srednjovjekovna), etnologija, povijest umjetnosti i prirodne znanosti (biologija, geologija i mineralogija), djelomično jezik, književnost, statistika, bibliografija...

Iz toga su se vremenom iskristalizirala tri današnja odjeljenja: Odjeljenje za arheologiju, Odjeljenje za etnologiju i Odjeljenje za prirodne znanosti.

„On je velika figura kada govorimo o osnivanju samog Muzeja, početcima znanstvenog razvoja uopće te razvoja arheologije u BiH. Kao vrlo mlad i perspektivan čovjek iz Zagreba došao je u Sarajevo. Poslan je u ovaj dio Monarhije započeti s ostalim ljudima unutar Muzeološkoga društva, čiji je bio tajnik, razvijati ideju o nastanku Zemaljskoga muzeja. Veoma je važno što je Austro-Ugarska podržala osnivanje jedne takve institucije“, rekla nam je na početku razgovora dr. Pravidur i istaknula kako je središnja nit vodilja osnivanja Muzeja u ono vrijeme bila činjenica da su svi spomenici te kulturno naslijeđe pronađeni na prostoru BiH završavali u središtu Monarhije, to jest u Beču.

Truhelka je, osim djelovanja na planu osnivanja Zemaljskog muzeja, neumorno prezentirao kulturno naslijeđe BiH ne samo unutar države, već u Europi i svijetu. Naslijeđe iz BiH izlagao je u Budimpešti, Beču, Bruxellesu, Parizu... i za to je dobivao nagrade. Upoznavao je Europu s kulturnim naslijeđem BiH koje je u tom vremenu bila nepoznanica.

Organizirao je prvi svjetski skup arheologa i antropologa u Sarajevu 1896., a na njemu sudjelovala su sva eminentna imena u to vrijeme.

Svestran znanstvenik

Istraživao je prapovijesne nekropole na Glasincu, sojeničko naselje u Donjoj Dolini, prapovijesnu kultnu građevinu u Gorici kraj Posušja, otkopao ranokršćansku baziliku u Zenici te upozorio na fenomen „bosanskih crkava“ i njihovo ranokršćansko podrijetlo. Istraživao je lokalitete u dolini Lašve i oko Stoca, srednjovjekovno Jajce i niz drugih srednjovjekovnih gradova... Zaslužan je za upoznavanje specifičnih srednjovjekovnih kamenih spomenika – mramora i stećaka te usavršavanje metode uzimanja njihovih otisaka.

Zemaljski muzej u Sarajevu

„Mnogo se stvari veže uz Ćiru, ali je posebno bitno napomenuti da se on otprilike deset godina potpuno posvetio arhitektonskom rješenju izgradnje zdanja Zemaljskog muzeja“, rekla nam je viša kustosica Pravidur kazavši kako je Truhelka i mnogo pisao, najviše u Glasniku Zemaljskoga muzeja BiH te bio dopisni član svjetskih antropoloških, povijesnih i arheoloških društava.

Napisao je i Prehistoričke gradine na Glasincu (1891), Katakombe u Jajcu; Sojenica u Donjoj Dolini (1903.), Nalazi brončane dobe iz Tešnja i okolice (1907.). Ostala djela obuhvaćaju mu knjige: Kraljevski grad Jajce (1904.), Kulturne prilike BiH u doba prehistoričko (1914.), Starokršćanska arheologija (1931.), Studije o podrijetlu (1941.) te Uspomene jednog pionira (1942.).

Također, riječ je o svestranoj osobi koja se bavila paleografijom, numizmatikom, etnologijom i poviješću, osobito prilikama u tursko doba. Okušao se i u slikanju akvarela, crteža i ulja, a osobito su ga privlačili folklorni motivi i povijesna arhitektura BiH...

Na kraju nas je zanimalo da je kojim slučajem radio u anglofonskom znanstvenom okružju, bi li bio planetarno poznat?

„Ćiro Truhelka, kao Zagrepčanin i Sarajlija, bio je popularan u europskim i svjetskim okvirima. Kada pogledamo opus njegova znanstvenoga rada te kontakte koje je imao u Europi i svijetu, on je zaista bio svjetski poznat“, opovrgla je hipotetsko pitanje arheologinja Pravidur.

Ćiro Truhelka je, zanimljivo, dva puta bio umirovljen. Nekoliko godina nakon prvog umirovljena 1926. poslan je u Skoplje kako bi radio na tamošnjem Sveučilištu sve do 1931.

Posljednje desetljeće života proveo je u Zagrebu gdje je i umro 18. rujna 1942.

Kako smo saznali, o Ćiri bi se moglo pričati i pisati satima, a iz kratkog prikaza se može vidjeti kako je on Sarajevo učinio dijelom europske i svjetske znanstvene zajednice. Zauzvrat od glavnog grada nema ni ulicu, bistu ni trg.

KT