U objašnjenju note koju su na blagdan Katedre Sv. Petra apostola, 22. veljače 2021., potpisali prefekt Luis F. kard. Ladaria, D.I. i tajnik mons. Giacomo Morandi, a obznanjena je 15. ožujka, ukazuje se na narav sakramentala (blagoslovina) u koje spadaju i blagoslovi te objašnjava zašto nije dopušteno u crkvi podijeliti nikakav blagoslov zajednicama osoba istoga spola. U Komentaru na ovaj Responsum ad dubium navode se i razlozi zašto je nezakonit blagoslov istospolnih zajednica tj. partnerstava.

Responsum i komentar koje je objavio Tiskovni ured Sv. Stolice prenosimo u cijelosti:

Dubia: Ima li Crkva moć dati blagoslov zajednicama osoba istoga spola?

Responsum: Negativno!

Objašnjenje note

U nekim crkvenim kontekstima napreduju planovi i prijedlozi za blagoslov zajednica osoba istog spola. Takvi projekti nisu rijetko motivirani iskrenom željom za dobrodošlicom i praćenjem homoseksualnih osoba kojima se predlažu putovi rasta u vjeri, „tako da oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili volju Božju u svojem životu“ (papa Franjo, apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 250).

Na takvim putovima, slušanje Božje riječi, molitva, sudjelovanje u crkvenim liturgijskim akcijama i prakticiranje milosrđa mogu imati važnu ulogu u održavanju posvećenosti čitanja vlastite povijesti i obdržavanju slobode i odgovornosti prema svom krsnom pozivu, jer „Bog voli svaku osobu i Crkva čini isto“ (Sinoda biskupa, Završni dokument XV. redovite opće skupštine, br. 150), odbacujući svaku nepravednu diskriminaciju.

Među liturgijskim činima Crkve sakramentali imaju posebnu važnost: „To su sveti znakovi kojima se – u izvjesnom oponašanju sakramenata – označuju i na prošnju Crkve postižu poglavito duhovni učinci. Po njima se ljudi pripremaju za primanje glavnoga učinka sakramenata i posvećuju se razne okolnosti života“ (Sacrosanctum Concilium, br. 60). Katekizam Katoličke Crkve precizira, dakle, da sakramentali „ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njome“ (br. 1670).

Blagoslovi pripadaju kategoriji sakramentala, pri čemu nas Crkva „poziva da slavimo Boga, ohrabruje da tražimo njegovu zaštitu i da njegovu milost tražimo svojom svetošću života“ (Rimski obrednik br. 9)

Osim toga, oni su „uspostavljeni kao vrsta oponašanja sakramenata, blagoslovi su znakovi prije svega duhovnih učinaka koji se postižu zagovorom Crkve“ (isto, br. 10).

Slijedom toga, u skladu s naravi sakramentala, kada se blagoslov zaziva na određene ljudske odnose, uz ispravnu namjeru onih koji sudjeluju, potrebno je da ono što se blagoslivlja bude objektivno i pozitivno uređeno da primi i izrazi milost, prema Božjim naumima upisanim u stvorenje i potpuno otkrivenim od Krista Gospodina. Stoga samo one stvarnosti kojima je samo po sebi utkano da služe tim ciljevima odgovaraju suštini blagoslova koji im daje Crkva.

Iz tog razloga nije dozvoljeno davati blagoslov vezama ili partnerstvima, čak i stabilnim, koji uključuju seksualne aktivnosti izvan braka (tj. izvan neraskidive zajednice muškarca i žene otvorene same po sebi prenošenju života), kao što je slučaj sa zajednicama osoba istog spola (usp. KKC 2357). Postojanje pozitivnih elemenata u takvim odnosima, koji sami po sebi trebaju biti cijenjeni i vrjednovani, ne mogu opravdati te odnose i učiniti ih legitimnim objektima crkvenog blagoslova, jer pozitivni elementi postoje u kontekstu zajednice koja nije uređena prema Stvoriteljevu planu.

Nadalje, budući da su blagoslovi osoba u vezi sa sakramentima, blagoslov homoseksualnih zajednica ne može se smatrati dopuštenim. To je zato što bi oni predstavljali određenu imitaciju ili sličnost bračnoj sreći (u stvarnosti se ženidbeni blagoslov odnosi na izvještaj o stvaranju, u kojem je Božji blagoslov za muškarca i ženu povezan s njihovim plodnim zajedništvom [usp. Post 1,28] i njihovom komplementarnošću [usp. Post 2,18-24]) na koju se poziva muškaraca i ženu koji su sjedinjeni u sakramentu ženidbe, dok zapravo „nema nikakve osnove za prihvaćanje niti uspostavu sličnosti, pa ni daleke, između homoseksualnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji“ (Amoris laetitia, br. 251).

Izjava o nezakonitosti blagoslova zajednica među osobama istog spola nije, niti je zamišljena, da bude oblik nepravedne diskriminacije, nego podsjetnik na istinu liturgijskog obreda i na samu prirodu sakramentala, kako ih Crkva razumije.

Kršćanska zajednica i njezini pastiri pozvani su s poštovanjem i osjetljivošću prihvaćati osobe homoseksualnih sklonosti te znati tražiti najprikladnije načine u skladu s Crkvenim naukom da im naviještaju Evanđelje u svoj punini. Istodobno, oni bi trebali prepoznati istinsku blizinu Crkve – koja se moli za njih, prati ih i dijeli njihov put kršćanske vjere (usp. Pismo Kongregacije za nauk vjere Homosexualitatis problema o pastoralnoj brizi za homoseksualne osobe, br. 15) – i primati pouke s iskrenom otvorenošću.

Odgovor na predloženo pitanje (dubium) ne isključuje blagoslove dane pojedincima s homoseksualnim sklonostima (usp. De benedictionibus zapravo predstavlja prošireni popis situacija zbog kojih se treba zazivati Gospodinov blagoslov) koji očituju volju za životom u vjernosti objavljenim Božjim planovima kako ih predlaže Crkveno učiteljstvo.

Umjesto toga, proglašava se nezakonitim bilo koji oblik blagoslova koji nastoji priznati njihova partnerstva kao takva. U ovom slučaju, zapravo, blagoslov ne bi očitovao nakanu povjeravanja takvih pojedinaca Božjoj zaštiti i pomoći u gore spomenutom smislu, nego odobravanje i poticanje izbora i načina života koji se ne može prepoznati kao objektivno uređen prema objavljenim Božjim planovima (usp. Homosexualitatis problema, br. 7).

Istodobno, Crkva podsjeća da sam Bog nikada ne prestaje blagoslivljati svako svoje hodočasničko dijete na ovome svijetu, jer za Njega „Bogu smo važniji od svih grijeha koje možemo počiniti“ (papa Franjo, Opća audijencija, 2. 12. 2020.)

Ali on ne blagoslivlja i ne može blagosloviti grijeh: on blagoslivlja grešnog čovjeka, tako da ovaj može prepoznati kako je dio Božjega plana ljubavi i dopustiti da ga On promijeni. Zapravo, „prihvaća nas takve kakvi jesmo, ali nas nikada ne ostavlja takve kakvi jesmo“ (isto)

Iz gore spomenutih razloga Crkva nema, niti može imati moć blagoslivljanja zajedništva osoba istog spola u gore navedenom smislu.

Papa Franjo je, primivši u audijenciju dolje potpisanog tajnika ove kongregacije, obaviješten te je dao svoj pristanak na objavljivanje ovoga Odgovora na dvojbu (Responsum ad dubium), s priloženom objašnjenjem.

Rim, iz Ureda Kongregacije za nauk vjere, 22. veljače 2021., na blagdan Katedre Sv. Petra apostola.

prefekt Luis F. kard. Ladaria, D.I. i tajnik mons. Giacomo Morandi, naslovni nadbiskup Cerveteria

Komentar na Responsum ad dubium

Nova nota Kongregacije za nauk vjere odgovor je na pitanje - klasičnim riječima, na dubium - koje su, kako to obično biva, pokrenuli dušobrižnici i vjernici kojima je potrebno pojašnjenje orijentacije o kontroverznom pitanju. Suočeni s neizvjesnošću (nesigurnošću) potaknutom afirmacijama ili problematičnom praksom u vezi s odlučujućim područjima za kršćanski život, od nas se traži da odgovorimo potvrdno ili negativno, te stoga iznesemo argumente koji podržavaju zauzeto stajalište. Svrha note je pružiti potporu sveopćoj Crkvi u boljem odgovoru na potrebe evanđelja, rješavanju sporova i promicanju zdravog zajedništva u svetom narodu Božjem.

Sporno se pitanje nameće u okviru „iskrene volje za prihvaćanjem i praćenjem homoseksualnih osoba kojima se predlažu putovi rasta u vjeri" (Nota esplicativa), kako je ukazao Sveti Otac Franjo, na kraju dvaju sinodskih skupština o obitelji: „Tako da oni koji očituju homoseksualnu sklonost mogu imati potrebnu pomoć da u potpunosti razumiju i ostvare Božju volju u svom životu“ (ups. Amoris laetitia, br. 250). Ovo je poziv da se s odgovarajućom razlučivošću ocijene pastoralni projekti i prijedlozi ponuđeni u tom pogledu. Među njima i blagoslovi udijeljeni istospolnim zajednicama. Stoga se pita ima li Crkva snage dati svoj blagoslov: to je formula sadržana u quaesitumu.

Odgovor - Responsum ad dubium - nalazi objašnjenja i poticaje u priloženoj objašnjenju Kongregacije za nauk vjere od 22. veljače 2021. na čije je objavljivanje pristanak dao i sam papa Franjo. Naputak je usredotočen na temeljnu i odlučujuću razliku između osoba i zajednice. Tako da negativni sud o blagoslovu istospolnih zajednica ne podrazumijeva i osudu tih osoba.

Iznad svega osobe. Kao što je navedeno u broju četiri Razmatranja u vezi s projektima za pravno priznavanje zajednica između homoseksualnih osoba, koje je sastavila spomenuta Kongregacija i podsjetila na Katekizam Katoličke Crkve: „Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije“ (KKC 2358). Bilješka podsjeća i ponavlja to učenje.

Što se tiče istospolnih zajednica, odgovor na sumnju (dubium) „proglašava nezakonitim bilo koji oblik blagoslova koji nastoji prepoznati njihove zajednice.“ Nezakonitost koja se odnosi na trostruki redoslijed razloga, međusobno povezanih.

Prvi je dan od istine i vrijednosti blagoslova. Pripadaju rodu sakramentala, koji su „liturgijska djela Crkve“ te zahtijevaju suglasnost života s onim što označavaju i generiraju. Značenja i ishode milosti Bilješka iznosi u sažetom obliku. Prema tome, blagoslov ljudskog odnosa zahtijeva naređeno primiti i izraziti dobro koje mu je rečeno i dano.

Dolazimo do drugog razloga: poredak koji ih čini sposobnima za primanje dara daje „Božji nacrt upisan u Stvaranje i potpuno otkriven od Krista Gospodina.“ Tim nacrtima ne odgovaraju: „veze ili partnerstva, čak i ona stabilna, koja uključuju seksualnu praksu izvan braka“, to jest „izvan neraskidive zajednice muškarca i žene, koja je sam po sebi otvorena za prenošenje života.“ To je slučaj istospolnih zajednica. Međutim, oni nisu sami, kao da su problem samo takvi savezi, već bilo koji savez koji uključuje vršenje spolnosti izvan braka, što je ilegalno s moralnog gledišta, prema onome što uči neprekinuto crkveno učenje. To znači moć koju Crkva nema, jer ne može raspolagati Božjim nacrtima, koji bi inače bili odbačeni i negirani. Crkva nije sudac onih planova i životnih istina koje oni izražavaju, već njihov vjerni tumač i vjesnik.

Treći razlog je zbog pogreške, do koje bi vrlo lako moglo doći, a ogleda se u asimiliranju blagoslova zajednica istoga spola s onim bračnim. Zbog odnosa koji blagoslovi osoba imaju sa sakramentima, blagoslov takvih zajednica mogao bi na određeni način predstavljati „oponašanje ili upućivanje na analogiju s bračnim blagoslovom“, dodijeljen muškarcu i ženi koji se ujedinjuju u sakramentu braka. Što bi bilo pogrešno i obmanjujuće.

Iz gore spomenutih razloga „blagoslov homoseksualnih zajednica ne može se smatrati zakonitim.“ Ova izjava ni na koji način ne prejudicira ljudsku i kršćansku obzirnost u kojoj Crkva drži svaku osobu. Toliko da odgovor na sumnju (dubim) „ne isključuje davanje blagoslova pojedinim osobama homoseksualne sklonosti, koje očituju volju za životom u vjernosti Božjim objavljenim planovima kako ih predlaže crkveno učenje.“

KT