čet, 05. ožujka 2026. 10:51
Od 26. veljače do 1. ožujka, generalni ministar Franjevačkoga reda fra Massimo Fusarelli i generalni definitor za Aziju i Oceaniju fra John Wong, posjetili su Fondaciju Sv. Franje u Mianmaru. Ona je sada dio provincije San Pedro Bautista na Filipinima.
Uvaženi su gosti, kako piše na službenoj stranici Reda, proveli dva dana s fratrima u Yangonu i još dva u Pyin Oo Lwinu, brdskom gradiću otprilike dva sata vožnje istočno od Mandalaya. U Pyin Oo Lwinu pratio ih je predsjednik Fondacije [pravna zajednica koja nema dovoljan broj članova da bi bila kustodija, op.prev.], fra Francis Saw Kay Zar Min, a pridružili su im se provincijal fra Lino Gregorio Redoblado i provincijski tajnik fra Angelito Andig Cortez.
Zemlja pod vojnom upravom
Mianmarom, azijskom jugoistočnom državom s više od 54 milijuna stanovnika, trenutno upravlja vojna uprava nakon državnog udara 2021. Prema nedavnim podacima, oko 88 % stanovništva su budisti, dok katolici predstavljaju nešto više od 1 %. Ljudi su uglavnom duboko religiozni, blagi i vrijedni, s bogatim i raznolikim kulturnim tradicijama među raznim etničkim skupinama.
Stvarnost aktualnog građanskog sukoba duboko oblikuje svakodnevni život. Mnogi dijelovi zemlje, posebno ruralna područja, zone su sukoba. Kretanje je ograničeno i postoje brojne kontrolne točke. Neka putovanja koja su nekoć trajala četiri sata sada mogu biti i do dva dana, ako su uopće moguća. Rašireni su siromaštvo i niska razina obrazovanja, posebno u selima. Patnja je na svim stranama, posebno među najsiromašnijima. Postoje tragična izviješća o nasilju, zlostavljanju, trgovini ljudima, otmicama i bombardiranju domova, crkava i samostana. Mnogi od ovih incidenata nikada ne dospiju do međunarodnih medija.
Živa prisutnost franjevaca
U tom kontekstu, Red manje braće održava malu, ali živu prisutnost. Počeci su bili u vidu međunarodne misije i nisu prošli bez poteškoća. S intenziviranjem sukoba, svi strani misionari Franjevačkoga reda morali su napustiti zemlju. Petero lokalnih svečano zavjetovanih fratara, svi mlađi od 40 godina u to vrijeme, preuzelo je vodstvo Zaklade i osiguralo kontinuitet franjevačkog života i misije, odgovarajući na potrebe Božjeg naroda.
Danas postoji zdrav rast zvanja, formacije i misije. Trenutno je u Mianmaru 15 mladića u različitim fazama početne formacije i još 11 postulanata i novaka na Filipinima. Fratri posjeduju malo imanje u Istočnom Dagonu, radničkom predgrađu Yangona, i zemlju u blizini Pyin Oo Lwina gdje su posadili drveće i namjeravaju uzgajati kavu kako bi osigurali buduće prihode.
U Pyin Oo Lwinu žive jednostavno u dvije male kuće koje im je dala na raspolaganje susjedna biskupija. Obrađuju vrt za vlastitu prehranu i za uzdržavanje sirotišta koje brine o 40 do 50 djece, od kojih su mnogi žrtve rata, a neki i trgovine ljudima. Usko surađuju s Franjevkama Sv. Alojzija Gonzage (FSAG) i s Franjevkama Marijinim misionarkama (FMM), kojima se uvelike duguje prisutnost Franjevačkoga reda u zemlji.
Fratri i oni u formaciji također sudjeluju u pastoralnoj službi u župi u kojoj se uglavnom okupljaju autohtoni narodi i migranti. Unatoč poteškoćama i opasnostima, obvezali su se na brigu za one kojima je potrebna pomoć, uključujući i napore za hitnu pomoć nakon potresa koji je pogodio regiju Mandalay 2025.
Osamsto stabala za Franjinih 800 godina
Tijekom posjeta, generalni ministar i definitor susreli su se s franjevačkom obitelji u Yangonu i Pyin Oo Lwinu, uključujući članove Franjevačkog svjetovnog reda (OFS), te su mogli pozdraviti biskupa emeritusa biskupije Lashio, koji je velikodušno podržao misiju fratara.
Također, u svjetlu 800. obljetnice Preminuća (Transitus) Sv. Franje Asiškog, generalni ministar i braća posadili su drveće u vrtu samostana Pyin Oo Lwin, označavajući početak projekta sadnje 800 stabala - živog znaka obnove i nade.
Fra Massimo i fra John bili su duboko dirnuti vitalnošću, jedinstvom vizije i otpornošću Zaklade. Bratstvo, malenost i jednostavnost prožimaju njihov svakodnevni život. Njihova predanost postupnoj samoodrživosti i jasna odluka da promiču franjevačku duhovnost kroz obrazovanje i pratnju najsiromašnijih mladih, posebno adolescenata autohtonog stanovništva, nude konkretnu i utemeljenu nadu za budućnost Reda u Mianmaru.
KT