Gašine božićne jaslice


Kada govorimo o božićnim jaslicama, njihovoj izradi i materijalima, Alojzije Gašparović Gašo objašnjava: „To je jedna vrsta reljefa, slično maketarstvu. Koriste se stiropor, pur pjena, ljepila, impregnacije, preparature, grundovi i onda akrilna boja, bojenje i na kraju se nanosi zaštita. Takve jaslice mogu trajati dugo, godinama.“

Prizemlje svoje obiteljske kuće Alojzije je pretvorio u atelje i galeriju

Prizemlje svoje obiteljske kuće Alojzije je pretvorio u atelje i galeriju

Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Alojzije Gašparević Gašo samouki je umjetnik dobro poznat, ne samo u svom žepačkom kraju, nego i puno šire, osobito po izradi božićnih jaslica. Ovaj župljanin župe Maglaj izradio je brojne jaslice od Doboja, preko Žepča do Kiseljaka. Njegovi prikazi Isusova rođenja krase i mnoge obiteljske domove.

Ugodno s korisnim

Na pitanje kako je sve počelo, naš sugovornik odgovara: „Neke sklonosti likovnom izražavanju već sam pokazivao u osnovnoj školi. Djelovao sam u raznim sekcijama, uvijek rado crtao. Nakon završetka osnovne škole život me je odveo drugim smjerom. Ipak, ta ljubav prema likovnoj umjetnosti nije nikada prestala. Živjela je u meni i razmišljao sam o njoj. Ponešto bi se i uradilo u trenutcima inspiracije, motivacije i slično. Ali pred odlazak u mirovinu – a pošto sam bio profesionalni vojnik, u mirovinu se ide ipak nešto ranije – razmišljao sam čime se baviti kako bi mi ti dani u mirovini bili ispunjeni. Zaključio sam da bih mogao slikati. Potom sam pohađao razne likovne radionice, uzimao sate crtanja za odrasle. Malo sam se družio i s profesorima na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu pošto sam jedno vrijeme radio u Sarajevu. Želio sam da mi to bude neka vrsta hobija kojim ću ispunjavati slobodno vrijeme. Naš bi narod rekao – spojiti ugodno s korisnim.“

Prizemlje svoje obiteljske kuće Alojzije je pretvorio u atelje i galeriju. U tom prostoru posjetitelj odmah uočava različite tehnike kojima se naš domaćin služi u svojem likovnom izričaju.

„Kao što sam rekao, osnove sam tehnike likovne umjetnosti upoznao još u osnovnoj školi. A kada sam počeo iz hobija sve više crtati, onda sam krenuo 'školskim' putem – znači učiti kroz literaturu, kroz edukacije, kroz radionice. Počeo sam od tehnika crtanja, pa tehnika slikanja, onda kombinirane tehnike, ovladavanje materijalima i slično“, pojašnjava Alojzije.

I onda jaslice

Ovaj razgovor smo vodili sredinom adventa 2025. U žepačkom kraju, ali i šire ljudi Gašin rad prepoznaju često i po brojnim božićnim jaslicama. Kako je sve počelo i gdje su sve jaslice postavljene? „Počeo sam prvo s izradom malih jaslica za obitelji. Ubrzo smo pokušali izraditi jaslice u orijentalnom stilu, dakle po uzoru na krajolik Betlehema. Tadašnji župnik u Maglaju vlč. Jakov Filipović vidio je te male jaslice i predložio da napravim jaslice u maglajskoj crkvi na površini od šest ili sedam četvornih metara. Tako je nastao prvi reljef s prikazom jaslica i s oslikanim kulisama u pozadini. Te su jaslice stradale u velikim poplavama te sam izradio nove. To su vidjeli i neki drugi svećenici te su zatražili da pravim i za njihove župe. Potom sam izradio i jaslice u Žepču, Osovi, Radunicama, Doboju, Žabljaku i Kiseljaku. Pred ovaj Božić uradio sam jaslice za kuću časnih sestara u Maglaju i jaslice za župu Globarice. Naravno, i dalje često izrađujem male jaslice za obitelji“, pripovijeda nam Gašo.

Nijedne jaslice nisu preslike nekih drugih

Na pitanje koje su jaslice bile najzahtjevnije za izraditi, Gašo odgovara: „Prve su uvijek najzahtjevnije. Poslije njih čovjek stekne određeno iskustvo. Naravno, svake druge određuje i mjesto njihova izlaganja, forma i veličina. Najzahtjevnije su mi bile one u Žepču, u crkvi Sv. Ante Padovanskog. One su i najveće, ali i najsloženije. Nijedne jaslice nisu preslike nekih drugih. U nekim smo župama težili povezati mjesnu župu s događajima iz Betlehema od prije 2 000 godina te tako napraviti poveznicu između pučke tradicije i ondašnjeg Betlehema.“

Kada govorimo o božićnim jaslicama, njihovoj izradi i materijalima, Alojzije Gašparović Gašo objašnjava: „To je jedna vrsta reljefa, slično maketarstvu. Koriste se stiropor, pur pjena, ljepila, impregnacije, preparature, grundovi i onda akrilna boja, bojenje i na kraju se nanosi zaštita. Takve jaslice mogu trajati dugo, godinama.“

Pisanice i Isusov grob

U cijeloj ovoj priči ne mogu se zaobići ni uskrsne pisanice koje Gašo također izrađuje i koje rese trgove Žepča i Jajca.

„Što se tiče pisanica, inspirirali su me naivni slikari iz Hrvatske. Te pisanice su njihovi zaštitni proizvod – velike uskrsne pisanice visine i do dva metra, pa i više. Posebno su upečatljivi motivi koje su oni oslikavali na tim pisanicama. A onda sam razmišljao: pošto ovdje nemamo nekog tko bi proizveo tu uskrsnu pisanicu, te veličine, koja se radi od stiropora, a negdje sam kroz pretraživanje pronašao da to radi samo jedna tvrtka u Hrvatskoj, pa izrada, prijevoz, granica… zašto ne bih sam pokušao. Onda sam osmislio i razradio ideju kako uraditi pisanicu. Oblikovao sam tu pisanicu od stiropora sa sistemom impregnacije, preparature i rundiranja, a potom sam ih oslikavao. Te pisanice sam uradio u Žepču i Jajcu (gdje sam samo oslikao već izrađene pisanice). Mislim da je to bilo uspješno. Radim i male pisanice od 20 do 30 cm visine za obiteljske potrebe“, naglašava naš sugovornik.

Uz sve to treba dodati da Alojzije Gašparević Gašo izrađuje i Kristov grob.

Iz sjećanja na Božić

Za kraj nas je zanimalo koliko su slični, a koliko različiti Božići iz njegova djetinjstva i danas:

„Iz djetinjstva se sjećam odlazaka na zornice u Maglaj s pokojnom majkom. Trebalo je prijeći gotovo pet kilometara do crkve, a pola puta je bio uspon. Sjećam se i skromnih jelki okićenih ponekom bombonom. Danas je ipak sve raskošnije… No srž, bit, Božića ostaje ista. Najvažnije je ono nutarnje, duhovno kako Božić doživimo. To je bitno, sve ostalo je u drugom planu.“