Piše: Tina Matić Ilić, Katolički tjednik 

Banjolučka se biskupija u Drvaru 27. srpnja već dva desetljeća spominje svojih mučenika i žrtava. Ipak, taj je dan posebno obilježio ovaj gradić jer je na taj nadnevak 1941. ubijen tamošnji župnik Waldemar Maksimilijan Nestor koji se s nekolicinom svojih župljana vraćao s hodočašća Sv. Ani u Kosovi u Kninu. Po povratku na koji se odlučio kako ne bi propustio nedjeljnu svetu misu, njega i katoličke vjernike četnički su „ustanici“ izveli iz vlaka, poveli prema mjestu Trubar, vezali, ubili ih i bacili u ponor jame Golubnjače. Isti nadnevak se u bivšoj Jugoslaviji, i danas među recidivima komunizma, slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH...

Dao Bogu šansu...

Kako su mladi iz Zagreba uveličali spomen na ubijenog svećenika i njegove župljane, ispričao je Mišo Lukenda koji je voditelj molitvene zajednice Nanovo rođeni. On je 22-godišnjak s adresom u svom rodnom gradu Zagrebu. Student je pete godine ekonomskog fakulteta. Njegovi su roditelji podrijetlom iz BiH s područja Banjolučke biskupije odakle su prognani i izbjegli u glavni grad Hrvatske. Njegova priča i povezanost s molitvenom zajednicom krenula je još u srednjoj školi kada je na poziv prijatelja i sestre otišao na susret. „Oduševljen činjenicom da postoje mladi koji vjeru žive u svojoj svakodnevici i svjedoče o ljepoti takva života, odlučio sam dati Crkvi i Bogu 'šansu'. Ubrzo sam doživio iskustva Božje prisutnosti koja su počela mijenjati moju sliku o Bogu, Crkvi, sakramentima i životnim vrijednostima“, kazao je Mišo te nas, prije no što je počeo prepričavati dojmove s posjeta Drvaru, upoznao sa zajednicom Nanovo rođeni.

Ta molitvena zajednica aktivno djeluje gotovo osam godina u zagrebačkom Botincu. Početci su im vezani uz župnu zajednicu i 10-ak starijih gospođa, da bi se, kako kaže sugovornik, uz njihove molitve do današnjeg dana obnovile i župa i zajednica. Tako oni sada broje 300 članova od kojih je 250 mladih.

Četiri dimenzije

U nastavku je predstavio ciljeve ove aktivne molitvene skupine. Temeljna misija im je evangelizacija kao i cjelovita formacija ljudi po uzoru na Bl. Ivana Merza te su prvenstveno usmjereni na duhovnu formaciju kako bi mladi došli do istinskog obraćenja i susreta sa živim Bogom. A dodaje kako se duhovni i molitveni život kod mladih ljudi najviše očituje redovitom i svakodnevnom euharistijom, svakodnevnim euharistijskim klanjanjem, molitvom krunice i razmatranjem Svetoga pisma.

„Druga dimenzija u našoj formaciji je fizička – redovito organiziramo razne sportske aktivnosti, ali jednako tako pružamo pouku o teologiji tijela kako bismo imali ispravan pogled i zdravo živjeli svoju spolnost te kako bismo se kroz predbračnu čistoću pripremili za brak“, rekao je Mišo Lukenda dodajući kako je plod toga 30-ak mladih bračnih parova koji su živjeli predbračnu čistoću, koji svjedoče o ljepoti i blagoslovima takva života. Istaknuo je da je važno spomenuti i sedam redovničkih zvanja koja su odatle ponikla.

„Razmišljajući o tim teškim događajima koji su se zbili baš u tim satima, bilo je lako identificirati se sa žrtvama. Razmatrajući te događaje, molitva nas je čuvala od osjećaja gorčine te dala milost opraštanja“, kazao je Mišo

„Treća formacija je ona intelektualna. Mlade se potiče da budu što izvrsniji u svojim staleškim dužnostima, na svojim fakultetima, školama, ali i u proučavanju duhovnog štiva, kako bi i na taj način mogli svjedočiti.

Četvrta i ujedno posljednja dimenzija je socijalna. Dajemo neke osnove mladim ljudima kako bi se uključili u politiku i ekonomiju i na taj način kao katolici bili nositelji evanđelja u svjetovnim strukama te postali 'sol zemlje i svjetlo svijeta'. Postoji blago Crkve za koje možemo reći da je pomalo skriveno. Jedno od takvih blaga je socijalni nauk Crkve koji nudi odgovore na mnoge društveno-političke prijepore te daje onim vjernicima, koji se osjećaju pozvani na društveni angažman, siguran smjer djelovanja“, pojasnio je.

Saznali smo da se, osim formacije po uzoru na Bl. Merza, zajednica bavi i evangelizacijom te potiče stvaranje sličnih molitvenih zajednica po Hrvatskoj, BiH, Vojvodini. Može se kazati kako je njihova vizija aktivno sudjelovati u pastoralu, pomagati svećeniku i s evangelizacijskim skupinama približiti Crkvu onima koji su se od nje udaljili.

Temelj svjetlije budućnosti

Kada se čuje o životu i nastojanjima tih 300-tinjak ljudi iz Botinca, onda je jasno i to da su imali potrebu doći u Drvar. Ipak, zanimalo nas je točno kako je došlo do ideje hodočašća na XX. dan sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije.

Mišo je rekao kako se ideja rodila kroz suradnju s drvarskim župnikom don Davorom Klečinom  s kojim zadnjih pola godine zajednica intenzivno komunicira i radi na duhovnom buđenju župe. Ovome su prethodile dvije duhovne obnove za župu Drvar koje su se dogodile u ožujku i svibnju ove godine, a posebno su bile usmjerene na branitelje i mlade župe. „U našim smo druženjima shvatili koliko su mladi zapravo neupućeni u povijest. Vidjeli smo priliku toga nadnevka, 27. srpnja, na dan kada je na brutalan način ubijen svećenik Nestor zajedno sa župljanima koji su se vraćali s hodočašća, odati počast, prikazati Bogu svoje žrtve i molitve te stati na stranu istine koja jedina može biti temelj izgradnje svjetlije budućnosti“, naglasio je.

Molitva čuvala od osjećaja gorčine

U nastavku razgovora željeli smo znati što je uzrok tolika broja mladih koji su se iz Zagreba zaputili na put dugačak gotovo 250 kilometara. „Naši mladi gaje veliku ljubav prema Bosni i Hercegovini. Dosta mladih iz naše zajednice su djeca prognanika i s radošću posjećuju svoju djedovinu, a posebice Drvar koji smo toliko zavoljeli zbog prijašnjih posjeta i susreta sa župljanima. Možda postoji i kriva predrasuda kako mladi nisu zainteresirani za ove i slične teme. Naše iskustvo je pokazalo da kada se mladima ponudi nešto što je vrijedno borbe, imat ćemo drugi problem – bit će ih više no što ih možemo pozvati, smjestiti ili dovesti“, objasnio je sugovornik koji je u nastavku ispričao kako je njihovo hodočašće izgledalo.

„Naše je hodočašće bilo vrhunac pripreme za svetu misu koju je slavio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić uz suslavlje banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice te 10-ak svećenika. Na samo hodočašće pošli smo oko 2 sata poslije ponoći krenuvši prijevozom prema jami Golubnjači. Prva postaja bilo je mjesto Vaganj gdje je bila željeznička postaja na kojoj su zaustavljeni vlč. Nestor i hodočasnici. Tamo nas je don Davor, koji je predvodio hodočašće, uveo u molitvu. Razmišljajući o tim teškim događajima koji su se zbili baš u tim satima, bilo je lako identificirati se sa žrtvama. Razmatrajući te događaje, molitva nas je čuvala od osjećaja gorčine te dala milost opraštanja“, kazao je Mišo dodavši kako su cijelim putom molili, pjevali i hrabrili jedni druge u naporima hodočašća. „Putom se mogao osjetiti i ponos zbog tog spomen-čina, kao i povezanost sa svetim mučenicima. Osobno sam bio ganut kada sam čuo da je vlč. Nestor prije puta u Drvar bio upozoren da bi se nešto strašno moglo dogoditi, no on je ipak odlučio krenuti za Drvar iz brige da njegovi župljani ne ostanu bez nedjeljne svete mise“, istaknuo je.

Za vjeru živjeti i umrijeti...

„Ovo hodočašće važno je zbog simbolike koju sa sobom nosi. Nastaviti tamo gdje su stali oni koji su dali život za vjeru. Mladima to šalje poruku kako za vjeru treba živjeti. Isto tako, šalje poruku onima koji su daleko od vjere kako je lijepo živjeti u zajedništvu kao braća. Također nas podsjeća da zauvijek ostajemo u Kristu povezani s onima koji su u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjemu žrtvovali svoj vlastiti život. Ovo je bila molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Nastaviti tamo gdje su stali pravi kršćanski mučenici posebna je čast i vjerujemo pravi način za odati im počast“, rekao je Mišo ne skrivajući koliko mu je to hodočašće značilo.

Ipak, nije sve prošlo onako kako su planirali. I mladi iz Zagreba bili su iznenađeni onim što se u Drvaru događalo paralelno s misom. „Treba spomenuti kako je mlade šokirala prisutnost tzv. antifašista koji su slavili ubojstvo župnika i nevinih ljudi nazivajući ih pritom pogrdnim imenima. Sramotno je da se u 21. stoljeću veliča i slavi jedan takav totalitarni režim i pokolj nevinih ljudi iz mržnje“, zaključio je voditelj molitvene zajednice Nanovo rođeni.

I zaista, gledajući vjernike koji su 27. srpnja došli u Drvar pomoliti se za one koji su mučki ubijeni i bačeni u jamu Golubnjaču, a posebice mlade koji su prevalili toliki put kako bi se poistovjetili s braćom u vjeri, ostaje nada kako će ljudi „na strani istine“ biti oni koji će liječiti rane, sjećati se svojih predaka, mučenika i danas sretno i ponosno živjeti ovu vjeru.

Nema sumnje da će i Nanovo rođeni – zajednica koja planira organizirati niz seminara i susreta po BiH za mlade, u kojima bi mladi učili o povijesnim istinama, posebno 20. stoljeću, molili za mir i iscjeljenje ratnih rana te se otvarali za ekumenski i međureligijski dijalog – dati svoj veliki doprinos u jačanju vjere među mladima i čuvanju sjećanja na one koji su ranije živjeli svoju vjeru.