Ispod Stožera druguje planinarski Stožer


Zanimljiva družina okupila se i oživjela rad planinarskog društva Stožer. U proljeće, točnije 7. travnja 2021., službeno je započelo djelovanje Hrvatskog planinarskog društva Stožer 1935 Bugojno.

Piše: Zoran Stojanović/ KT

Hodeći bosanskim predjelima, uvijek ćete ostati zatečeni nekom čarobnom ljepotom. Sve dolazi i prolazi, samo rijeke, polja i planine ostaju. Rijeka koja huči iz utrobe Vranice i Zec planine i polako ide sve do Save, a oko nje ljudi snivaju, prave planove, žure, dolaze i odlaze, a ona uvijek isto teče. Rijeka je to Vrbas koju čuvaju njezine zaštitnice, planine kroz Skopaljsku dolinu: Vranica, Raduša, Kalin i Stožer. Eh, taj Stožer zvuči kao oslonac. Da, baš je oslonac planinarima iz Bugojna. Zanimljiva družina okupila se i oživjela rad planinarskog društva Stožer. U proljeće, točnije 7. travnja 2021., službeno je započelo djelovanje Hrvatskog planinarskog društva Stožer 1935 Bugojno.

Koprivnico, i te tvoje vrleti
Iz Bugojna vijugava cesta vodi nas prema Kupresu kroz Koprivnicu, u društvu Marka Klarića, novopečenog planinara i povratnika iz Švicarske, koji je nakon naporna rada ostavio te opričane švicarske Alpe i vratio se svojim koprivničkim. Zasigurno je mnogima Koprivnica asocijacija na neka vremena kada se „dragom vođi“ na streljanu postavljalo divljač, dokazivalo tko je bolji i vjerniji, a on bi nonšalantno samo ispustio dim kubanske cigarete i zasigurno u sebi pomislio: „Kakvi bedaci!“

No, Koprivnica nije ta asocijacija, ona je stvarnost u kojoj se diše drugačije, u kojoj se udiše život, u kojoj se prikuplja snaga. A planinari su to odavno shvatili. Nisu bezrazložno još Rimljani imali svoja naselja u podnožju Koprivnice. U srednjem vijeku bosanski je kraljevski dvor baš te obronke izabrao za svoj odmor i vojnu utvrdu Vesela straža.

Na poticaj dr. Josipa Plegera, predstavnika Hrvatskog planinarskog društva Bjelašnica iz Sarajeva, u Bugojnu je održana 1935. Osnivačka skupština Hrvatskog planinarskog društva Stožer. Tada su sva mjesna planinarska društva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini djelovala kao podružnice Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba. Tako je bilo i s bugojanskim Stožerom. Prvi predsjednik Upravnog odbora bio je Lavoslav Jerg. Ovome valja dodati da je u to vrijeme djelovalo nekoliko hrvatskih društava: Hrvatski dom, Hrvatska narodna čitaonica, Hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo Napredak, Hrvatsko društvo Radiša i Pogrebno društvo Sv. Ante.

Bugojanski su se planinari okupili i uz potporu članstva, prijatelja, državnih zastupnika godine 1938. izgradili planinarski dom upravo usred Koprivnice, na 1 163 metra nadmorske visine ispod Stožera. Bio je zanimljive arhitekture – s dosta prostorija i pomoćnih objekata koji su mogli poslužiti, ne samo planinarima, nego je nalikovao na neki hotel u Alpama.

U vrtlogu Drugog svjetskog rata četnici su 1942. taj dom zapalili. Obnovljen je 1953., a onda su ga pripadnici Vojske Republike Srpske koji su okupirali Kupres srušili 1995.

Obnovljeni Stožer
Skupina entuzijasta iz Bugojna okupila se te je započela organizaciju planinarskog društva; prikupila potrebne podatke tragajući o planinarima i planinarskom domu od Bugojna do Zagreba.

Nakon pribavljanja dokumentacije i obnavljanja rada, u travnju 2021. planinari su započeli s rekonstrukcijom i sanacijom Planinarskog doma Stožer.

Na našem putu do mjesta gdje su započeli radovi na obnavljanju i rekonstrukciji planinarskog doma vodi nas vijugava magistralna cesta Bugojno – Kupres koja nas je dovela svega tri kilometra od tunela gdje skrenusmo prema Stožeru.

Listopadna i vazdazelena šuma prekrivena snijegom skrila je mjesto gdje je nekoć ponosno stajao planinarski dom.

Iako je snijeg i na samom šumskom putu koji vodi do našeg odredišta dosegao visinu od najmanje 20-ak cm, tragovi govore kako su već ovdje prošla vozila i ljudi. Stigavši na odredište, pred nama se ukazao prizor pomalo radostan, pomalo neobičan i tužan. Radostan jer ugledasmo jedan zamjetan objekt okružen šumom i snijegom, iz koga se vije dim, a neobičan i tužan jer su tu na hrpi urušeni zidovi jednog od objekata. No, posebno nas je obradovao pogled na kamene zidove što vire iz snijega.

Ispred novoizgrađenog objekta ukazuje se zanimljiva družina, vesela, pričljiva i nadasve domaćinski raspoložena.

Neki su se vraćali s malog zimskog pohoda, a neki su otišli pripremiti drvo za božićno kićenje. Snijeg, tišina koju proparaju krici sokolova i vesela planinarska priča odavali su dojam kao da smo u nekom drugom svijetu.

Hladno zimsko vrijeme nakon nekoliko fotografija utjera nas u planinarsko sklonište. Baš je ono pravo sklonište od hladnoće, ali i neke napasne divljači jer rekoše planinari da su u blizini zapazili, svega 20-ak metara od skloništa, tragove vuka. Unutra se osjeća ugoda uz toplinu vatre iz kamina, miris kobasica na roštilju koji golica osjetila, a rakija brzo ugrije grlo…

Ubrzo saznajemo da je HPD Stožer član Hrvatskog planinarskog saveza Herceg-Bosne i pripada u tri najbrojnija planinarska društva jer okuplja 152 člana. Predsjednik je Frano Jurić, građevinski poduzetnik iz Bugojna; Matko Lućić je predsjednik Skupštine i potpredsjednik; Nikola Miličević je tajnik; Zdravko Nikolić Prašina zamjenjuje Nikolu i ujedno je član NO-a. Upravu društva i Nadzorni odbor čine: Jozo Lučić, Dragan Subašić, Martin Dankić, Damir Govorušić, Robert Granić, Leon Ćosić i fra Zoran Pavlović.

Leon Ćosić je dipl.ing. građevine te vodi sve projekte. Sustavno, kao da čita s papira, iznosi sve informacije o društvu i radovima na izgradnji planinarskog skloništa i rekonstrukciji planinarskog doma Stožer. „Za kratko smo vrijeme dosta toga napravili. Najprije smo počistili ruševine, a onda smo započeli s izgradnjom ovog planinarskog skloništa. Započeli smo s rekonstrukcijom starog doma i doveli smo vodu s udaljenosti oko 700 metara odavde. Sve što smo do sada ovdje uradili je zahvaljujući, prije svega, našim članovima i članarinama, njihovim volonterskim dnevnicama kojih je do sada bilo više od 250. Tu su i drugi podupiratelji kao što su: Hrvatski planinarski savez H-B-a, Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta Srednjobosanske županije, Zaštitarska agencija Bilić-Erić iz Zagreba, Agencija Zovko Ivana iz Žepča, pilana Smajić iz Vesele – Bugojno, pilana Zrno. Tu su i naši mnogobrojni Bugojanci, kako iz Bugojna, tako i oni koji su u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od velikih donatora je i hotel Adria iz Welsa u Austriji. Do sada je ukupno uloženo oko 30 000 KM“, priča Ćosić te objašnjava kako se do sada sva izgradnja odvijala uz podršku agregata jer ovdje nema električne energije, ali već razgovaraju s EP HZ HB, radnom jedinicom iz Kupresa, te se nadaju da će im to riješiti budući da je njihova trafostanica udaljena svega nekoliko kilometara.

Što i kako dalje?
Uz čašicu razgovora i okrjepu uz pržene kobasice, razgovor se poveo o daljnjoj rekonstrukciji, planinarskim pohodima, obnavljanju staza i suradnji s drugim društvima, daljnjoj animaciji članova te stalnoj povezanosti s raseljenim Bugojancima.

Predsjednik HPD-a Stožer Frano Jurić skromno, ali s ponosom reče: „Upravo ovaj planinarski dom koji je srušen bio je poticaj da započnemo s radom društva kako bismo ga obnovili. U registraciji nije bilo problema. Još radimo oko uknjiženja u katastar ovog ovdje. Uvidom u grunt saznali smo da se ovaj dom vodi na Hrvatskom planinarskom savezu iz Zagreba i kako je uknjižen još prije Drugog svjetskog rata, tako je i danas. Još nismo do kraja definirali s njima, ali smo već na dobrom putu. Bili smo u Zagrebu na razgovoru i s nama se slažu te nam daju podršku u radu i korištenju ovog prostora koji je njihovo vlasništvo.“

O članstvu u društvu Frano je kazao da su članovi svih dobnih skupina, ali  je većina u zreloj životnoj dobi, odnosno od 35 godina pa dalje. Članovi su i druga društva, ali i pojedinci. Najdraže im je što se veliki broj Bugojanaca uključio.

„Ovaj objekt što smo do sada radili, to je planinarsko sklonište. Nastavljamo s rekonstrukcijom starog doma. Ovo što smo do sada izgradili postalo nam je pravo mjesto okupljanja i koristimo svaku prigodu da se nađemo i kad god možemo nešto uradimo. Do sada smo sve zajednički radili. Ja sam dosta radio sa svojim strojevima i radnicima, a drugi su dali podršku kako su mogli. Najvažnije je da se dosta toga uradilo i čim prođe zima, nastavljamo dalje“, kaže Frano te nam rado pokazuje detalje svega što je urađeno. Posebno je dojmljivo bilo vidjeti podrume starog doma čija je rekonstrukcija započela. Iz razgovora su se vidjeli izraziti entuzijazam i dugoročni planovi. Moglo se naslutiti da će nakon potpune rekonstrukcije Planinarski dom Stožer biti neka vrsta odmorišta ili hotela koji će omogućiti nova radna mjesta i financirati rad planinarskog društva.

Nova dimenzija života u Bugojnu
Vidjevši sve ovo, lako se može zaključiti kako život u Bugojnu ima još jednu dimenziju. Nije sve u priči o ratnim tragedijama i odlascima, postoji nešto i drugačije. Ima entuzijasta, ima borbe za život u skladu s prirodom. Ovdje u Koprivnici između Šuljage i Stožera diše se punim plućima. Planinari, pa i svaki drugi čovjek koji se nađe tu, osjećaju neizmjernu slobodu kao sokolovi koji su nas svojim pijukanjem pozdravili na dolasku.

Vjerujemo da će mnogi poželjeti biti dio ove planinarske družine te s njima entuzijastično nastaviti raditi kako bi imali mjesto na koje mogu pobjeći iz suvremene životne strke.

U tom ozračju mi se polako vraćamo u svakodnevicu koračajući kroz snijeg dok škripi pod nogama, a izdah kao da se ledi pred očima. No, ne osjeća se hladnoća jer grije ova planinarska priča…

Kako postati član Stožera?

Svi koji žele postati članovi društva ili dati svoj doprinos radu i rekonstrukciji planinarskog doma Stožer, mogu se javiti na Facebook profil Hrvatsko planinarsko društvo Stožer (https://www.facebook.com/Hrvatsko-planinarsko-dru%C5%A1tvo-Sto%C5%BEer-104136505125507) i na broj telefona +387 63 821 762.