Pećine / Travnik

Ivo i Ivka Sekić proslavili zlatni pir


Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza, u obitelji Sekić u župi Presvetog Srca Isusova u Pećinama kod Novoga Travnika bilo je veliko slavlje.

Bračni par Ivo i Ivka Sekić proslavili su zlatni pir. Prije 50 godina, točno na svetkovinu Velike Gospe 1968. u svojoj su rodnoj župi i u crkvi svoga krštenja obećali jedno drugom ljubav i vjernost do groba. Vjenčao ih je tadašnji župnik župe Pećine vlč. Augustin Lozić.

Svečana sveta misa kao zahvala Bogu za proteklih 50 godina zajedničkog života bila je u župnoj crkvi. Misu je predvodio župnik u odlasku don Donald Marković uz koncelebraciju mons. dr. Pave Jurišića, svećenika rodom iz ove župe, zatim don Miljenka Džalte, župnika župe Rankovići, i novoimenovanoga župnika župe Pećine don Gorana Kosića. Bio je to dirljiv trenutak za sve koji su se okupili na slavlju ovih supružnika.

Svečanost je protekla nekako u sjetnoj radosti, s ponekom suzom i uspomenama iz protekloga vremena. Brojna obitelj Ive i Ivke, te mnoga rodbina i prijatelji došli su da ovom prigodom budu s njima. Obitelji Sekić bila je otvorena životu. U svom braku rodili su osmero djece, a već sada imaju 23. unučadi, te radosno iščekuju i svoje prvo praunuče. Djeca su im došla sa svojim obiteljima da svojim roditeljima prirede ovo slavlje. Kumovi Milka i Jozo Jurišić su im za ovu zgodu darovali prstenje koje su zlatni mladenci nakon župnikova blagoslova izmijenili.

Nakon mise slavlje se nastavilo u novoizgrađenoj dvorani pastoralnog centra, gdje se na svečanom objedu okupilo oko 100 gostiju koji su zlatnim mladencima poželjeli obilje Božjeg blagoslova u daljnjem životu.

Župa Pećine brojila je prije rata oko 2 500 duša. Danas su župljani raseljeni po cijelom svijetu i svim kontinentima, a najviše ih je u Republici Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. Nakon Domovinskog rata u župu se vratilo oko 230 župljana. Međutim, kako uz popravak obiteljskih kuća i obnovljene infrastrukture nije ostvaren održiv povratak, mlade su obitelji opet morale poći u svijet trbuhom za kruhom.

Ostajali su oni stariji koji su prirodnim tijekom polako odlazili u kuću Oca nebeskoga, tako da danas 120 župljana stalno boravi na teritoriju župe. Ali ipak, oni koji su otišli ne zaboravljaju svoj stari kraj, nego tijekom godine za vrijeme ljetnih odmora ili na svetkovine dolaze na svoja ognjišta, a tada sela opet malo ožive i u njima se ponovno čuje dječji smijeh i mladenačka radost koja veseli srca i vraća stare uspomene. To je ujedno i prigoda da se obiđu počivališta svojih pokojnika, urede i okite grobovi, zapale svijeće i u svojoj crkvi dadne misa za pokoj njihovih duša. Tako i braća Sekić sa svojim obiteljima tijekom godine više vremena provedu u svojoj rodnoj župi.

Oni inače žive i rade u Austriji, gdje su isto tako vezani uz crkvu. Tu su vjeru ponijeli sa sobom iz roditeljskog doma i rodne župe. Oni redovito sudjeluju na euharistijskim slavljima većinom u Hrvatskim katoličkim misijama po mjestima gdje žive, djeca redovito čitaju i ministriraju u crkvi, a neki su od njih i zauzeti članovi pastoralnih vijeća u župama, gdje uvijek priskaču u pomoć župniku kada ih treba.

KT