Kako su samostani preživjeli vikinške napade?


Arheolozi tvrde kako su engleski samostani bili otporniji na napade Vikinga nego što se prije mislilo…

Manastir Lyminge poznat je kao anglosaksonski kraljevski samostan. Arheološka istraživanja pokazuju da je Lyminge jedno od najbolje očuvanih samostanskih mjesta u Kentu – regiji u kojoj je kršćanstvo prvi put steklo uporište u anglosaksonskoj Engleskoj. Zbog svoje važnosti nekoliko puta su ga napadali Vikinzi, sve dok Alfred Veliki nije izvojevao odlučujuću pobjedu u bitci kod Edingtona (878.) i sklopio sporazum s Vikinzima, podijelivši Englesku između anglosaksonskih teritorija i Danelawa pod vikinškom vlašću. Alfred je također nadgledao obraćenje danskog vikinškog vojskovođe Guthruma na kršćanstvo, te je ubrzo postao dominantan vladar u Engleskoj, čak je i povratio London od njegovih vikinških okupatora.

Samostan Lyminge izdržao je ponovljene napade Vikinga, „ali je odolijevao padu gotovo jedno stoljeće, kroz učinkovite obrambene strategije koje su uspostavili crkveni i svjetovni vladari Kenta“, kako navodi skupina arheologa sa Sveučilišta Reading, zaduženih za Arheološki projekt Lyminge.

Kako se može pročitati u bilješci koju je objavio Medievalists.net, novi dokazi predstavljeni su nakon što je dr. Gabor Thomas detaljno ispitivao arheološke i povijesne dokaze. „Slika nemilosrdnih vikinških pljačkaša koji kolju bespomoćne redovnike i redovnice temelji se na pisanim zapisima, ali preispitivanje dokaza pokazuje da su samostani bili otporniji nego što bismo mogli očekivati“, objasnio je dr. Thomas.

Položaj samostana činio ga je posebno primamljivim za Vikinge koji su neprestano harali krajem 8. i početkom 9. stoljeća. Ali arheološka istraživanja dr. Thomasa sugeriraju kako samostanska zajednica u Lymingeu, „ne samo da je preživjela te napade, nego se i potpunije oporavila nego što su povjesničari ranije mislili“, kao što se može pročitati u njegovu članku U sjeni svetaca: Dugo trajanje Lymingea, Kent, kao sveti kršćanski krajolik.

U članku se objašnjava kako povijesni zapisi koji se čuvaju u katedrali u Canterburyju pokazuju da je nakon napada 804., redovnička zajednica u Lymingeu dobila azil unutar relativne sigurnosti ograđena utočišta Canterburyja – nekadašnjeg rimskog grada te administrativne i crkvene prijestolnice anglosaksonskog Kenta.

J.P., KT