Katoličko podrijetlo božićnog sienskog kolača


Dokumenti koji datiraju iz 13. stoljeća pokazuju kako se popapreni kruh s medom – Panforte koristio kao oblik plaćanja lokalnim samostanima.

U talijanskom gradu Sieni Božić ne bi bio isti bez Panfortea, mekanog slatkog kruha punjena orasima i suhim voćem.

Za razliku od svog sjevernog pandana Panettonea, Panforte se ne peče u profesionalnoj pećnici, nego se lako može pripremiti kod kuće, tako da se suho voće s orašastim plodovima i brašnom, začinima i medom pomiješa u posudu i kasnije se smjesa za kolač stavi 40-ak minuta u pećnicu zagrijanu na 350°C.

Panforte, što doslovno na talijanskom znači „jaki kruh“, seže najmanje u 13. stoljeće. Prema lokalnoj tradiciji, ovu toskansku verziju voćnih kolača osmislila je opatica, za posluživanje na banketima s istaknutim članovima Katoličke Crkve. Dokumenti koji datiraju iz 1205. sačuvani u državnom arhivu Siene opisuju „kruhove s okusom papra i meda“ koji su se koristili za plaćanje godižbine redovnicama i redovnicima obližnjeg samostana Montecellesi. A u to su vrijeme začini poput papra bili rijetka roba i vrijedili su znatno više nego danas.

Nastanak Panfortea također je povezan s užurbanom robnom razmjenom koja se odvijala u Sieni zahvaljujući popularnosti lokalne hodočasničke rute Via Francigena koja povezuje Francusku s Rimom. U to su doba hodočasnici s druge strane Alpa i Sredozemnog mora prolazili kroz Sienu dok su hodili Francigenom i nosili sa sobom egzotične sastojke poput cimeta, klinčića i papra. Popularnost ovog hodočašća također objašnjava zašto je Panforte stigao daleko izvan zidina Siene u južne zemlje. Vjeruje se kako su ga križari koji su krenuli prema Svetoj zemlji sa sobom nosili i koristili kao srednjovjekovnu verziju energetskih pločica.

Stanovnici Siene vole reći kako je za izradu ove poslastice potrebno najmanje 17 sastojaka, po jedan za svaku od gradskih kontrada, koje se slavno međusobno bore svakog ljeta tijekom konjske utrke Palio di Siena. Tradicionalno, mješavina voća, orašastih plodova i meda drži se zajedno s foglie di ostie – neposvećenim hostijama – i posipa crnim paprom u prahu.

Do 1879. lokalni su pekari napravili i „bijelu“ verziju Panfortea kako bi proslavili posjet talijanske kraljice Margherite. Ova verzija, bez crne kandirane dinje i prelivena vanilin šećerom u prahu umjesto crnim paprom, još uvijek se poslužuje u pekarnicama pod imenom Panforte Margherita.

Ovaj omiljeni sienski božićni kruh Europska je unija 2014. proglasila proizvodom zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (PGI), što znači da samo slatki kruh koji se peče u Sieni i okolici može biti označen kao Panforte.

J.P., KT