Rat s Iranom otvorio je novo poglavlje nasilja za Libanon, ponovno ostavljajući zemlju u poznatom kaosu, teškoćama i neizvjesnosti koji prate svaki sukob, piše EWTN News. Međutim, situacija je i gora za kršćane jer desetljećima žive pod oružanom dominacijom Hezbollaha, politički se suprotstavljajući, s tek skromnim uspjehom, doktrini Osovina otpora koju predvodi ovaj islamistički pokret pod pokroviteljstvom Irana.

Danas se posljedice Hezbollahovih vojnih avantura i upletenosti u regionalne ratove ponovno očituju, a teret moraju snositi i libanonski kršćani.

^{Alma al-Shaab}

Za kršćanska sela na jugu nepravda je još očitija. Protivili su se ovakvom putu, no zemljopisni položaj smjestio ih je izravno na crtu vatre. Dok se nalozi za evakuaciju šire južnim Libanonom, stanovnicima se naređuje napuštanje svojih domova. Ipak, unatoč opasnosti i nepravdi plaćanja cijene rata koji nisu željeli, mnogi su odabrali vlastitu vrstu „otpora“ - ostati tamo gdje jesu.

U mjestu Alma al-Shaab mještani su odbili napustiti svoje kuće. Okupili su se na trgu ispred crkve Naše Gospe i zazvonili zvonima. Snimke koje kruže društvenim mrežama prikazuju seljane kako šalju jasnu poruku: namjeravaju ostati u svom selu.

Charbel Sayyah, diplomirani pravnik podrijetlom iz ovog kršćanskog mjesta na jugu, objasnio je da Alma al-Shaab zauzima iznimno osjetljiv položaj uz samu granicu. Ima strateški značaj i za Izraelce i za Hezbollah, kako je objasnio, napominjući da je Hezbollah nekoliko puta pokušao kupiti zemljište u selu preko povezanih udruga, čemu su se stanovnici usprotivili.

„Ja sam iz Alme al-Shaab, s voljenog juga koji nema nikakve veze s Irancima niti njihovim milicijama. Pozivam predsjednika Republike i premijera da proglase moje mjesto, Almu al-Shaab, zonom slobodnom od bilo kakvih sigurnosnih ili vojnih aktivnosti Hezbollaha. Također pozivam libanonsku vojsku na intervenciju i zaštitu ovog područja od bilo kakva napada. Ako to ne može učiniti izravno, neka stanovnicima mjesta osigura ono što im je potrebno kako bi izdržali i sami se obranili“, napisao je Sayyah u objavi na mreži X.

^{Charbel Sayyah}

U razgovoru za medije, također je naglasio potrebu za diplomatskim naporima kako bi se jasno dalo do znanja da ta sela nemaju veze ni s kakvom vojnom aktivnošću.

„Ako ne želite pružiti izravnu zaštitu, barem nam dajte ono što nam omogućuje kako bismo čvrsto stajali te podršku, zalihe, streljivo, bilo kakav oblik pomoći. Kako bismo se s tim trebali suočiti?“, rekao je.

Nadalje je naglasio da je uzimanje oružja posljednja stvar koju stanovnici žele. „Ne želimo oružje, a većina ljudi ovdje ga čak ni ne zna koristiti. Ali ne možemo ostati ovako... Nećemo prihvatiti da netko ispaljuje rakete s naše zemlje ili provokaciju izraelskih vojnika, kao kada je Davidova zvijezda nacrtana na našoj crkvi. Ne možemo svaki put proživljavati istu priču. Ovo je naše mjesto i želimo ostati u njemu“, naglasio je Sayyah.

Prisjetio se i prethodnog kruga sukoba 2024., kada je Alma al-Shaab pretrpjela značajnu štetu. „Crkva je bila otprilike napola uništena. Naša obiteljska kuća je također bila oštećena. Nikada nismo ni željeli rat. Ipak, bili smo prisiljeni otići zbog unakrsne vatre. Nakon primirja, neki su se stanovnici počeli vraćati. Ali, ovaj put, unatoč ratu, ne namjeravamo otići“, rekao je Sayyah.

Još jedan libanonski kršćanin izjavio je kako nema namjeru otići iz rodnog mjesta. Kako je za medije kazao Christian Hajj, rodom iz pograničnog grada Rmeisha, njegova obitelj neće otići. „Nisu napustili selo ni u jednom od prethodnih ratova“, rekao je o svojim rođacima dodajući kako su izgradili svoj dom "od ničega".

Objasnio je kako je glavna briga njegove obitelji i mnogih stanovnika mogućnost izraelskog kopnenog upada, s obzirom na to da se Rmeish nalazi neposredno na granici. Međutim, napomenuo je kako sam grad nije oštećen tijekom prošlogodišnjih neprijateljstava.

^{Christian Hajj}

Hajj je također naglasio kako Rmeish nikada nije dopustio članovima Hezbollaha pozicioniranje u gradu. Govoreći o zabrinutosti infiltriranja članovi pokreta u selo, rekao je kako geografija otežava takva kretanja. „Doslovno smo na granicama. Okruženi smo Izraelom s jedne strane i drugim selima s druge, što znači da su ulazi poznati“, objasnio je dodajući kako su muškarci iz Rmeisha dobrovoljno organizirali straže u koordinaciji s lokalnom crkvom čija zvona zvone čim se primijeti bilo kakvo sumnjivo kretanje. Također je otkrio kako funkciju lokalne policije zapravo obavljaju vojnici libanonske vojske podrijetlom iz sela koji su trenutno izvan službe, pomažući u nadzoru područja.

Napomenuo je kako je selo u velikoj mjeri samoodrživo, iako stanovnici i dalje ovise o opskrbi hranom koja stiže iz obližnjih gradova.

U još jednom kršćanskom selu na jugu – Ein Ebelu, izabrano je isto: ostati.

Žena iz grada, koja je iz sigurnosnih razloga tražila da ostane anonimna, izjavila je za medije kako prisutnost stanovnika djeluje kao oblik zaštite. „Želimo zaštititi grad svojom prisutnošću i osigurati da Hezbollah ne uđe u njega, niti ga koristi“, rekla je.

Objasnila je kako su mladići iz grada stacionirani na ulazima, iako je i dalje zabrinuta jer granica nije limitirana samo na službene ulazne točke.

Unatoč izvješćima koja kruže da se libanonska vojska povukla iz Ein Ebela, kazala je kako je vojska i dalje u gradu. Također je naglasila da stanovnici namjeravaju ostati u svojim domovima čak i u slučaju izraelskog kopnenog upada.

Ispričala je kako je muškarac za kojeg se sumnjalo da je član Hezbollaha ušao u selo prethodnog dana tražeći sklonište i činilo se da se upravo vratio iz sukoba – odjeća mu je bila prljava i pokazivao je vidljive znakove borbe. Stanovnici su odmah kontaktirali općinsku policiju, koja ga je otpratila iz grada.

„Zasad je on jedini koji je pokušao ući, ili barem jedini za kojeg znamo“, rekla je.

Apostolski nuncij u Libanonu, nadbiskup Paolo Borgia, nedavno je od delegacije koja predstavlja stanovnike južnokršćanskih mjesta Rmeish, Ein Ebel, Debel i Alma al-Shaab obaviješten da su stanovnici donijeli konačnu odluku: Neće napustiti svoju zemlju ni svoje domove, bez obzira na okolnosti.

Članovi delegacije potvrdili su svoju predanost libanonskoj državi, libanonskoj vojsci, Snagama unutarnje sigurnosti i mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL, istodobno odbacujući raseljavanje. Naglasili su kako se u njihovim gradovima ne nalazi Hezbollah ili bilo koja druga oružana prisutnost koja bi mogla biti izgovor za napade na njih.

Izaslanstvo je također zatražilo od vatikanskih diplomatskih kanala pokretanje tog pitanja u Washingtonu i europskim prijestolnicama, tražeći jamstva da stanovnici tih pograničnih gradova neće biti meta vojnih operacija ili prisiljeni napustiti svoje domove, što je, kako kažu, isključeno.

„Ostajemo nepokolebljivi u našem mjestu. To je stav većine ljudi u Rmeishu, Ein Ebelu i Debelu. Nećemo lutati raseljeni cestama; naši domovi su sigurniji“, rekao je uime stanovnika otac Najib Al-Ameel, župnik u Rmeishu.

Uhvaćene između straha od Hezbollahova iskorištavanja njihovih sela i prijetnje izraelske invazije, ove zajednice suočavaju se s opasnostima koje nisu ni birale ni kontrolirale. Ono što ih održava jest vjera, ljubav prema svojoj zemlji i čvrsta odlučnost da ostanu.

J.M., KT