Mali nokturno za brata Vinka

Noć nad Balkanom, 14.-15. maja 2020.


Slaviti Euharistiju, brate, zahteva da ne pripadaš nikome: budi za sve! U srcu ljudske porodice budi, budi stub tog srca, jer srce kuca istinom, i konačno omogući Balkanu da spusti sidro svoje u Većnost…

Pred Mojsijevim grmom,

izuvam sandale lažnih tradicija…

Anđeo slobode očima zbori:

„Ne čuješ li plač potlačenih, i grozu ugroženih?

Ne potresaju li te zemljotresi dubina,

i ne unesrećuju li te pošast i izobličenost onih

koji su iz nepostojanja pozvani da budu Svevišnjem nalik?

Reci, dakle, svome bratu Vinku:

Blago tvome daru,

da u getsimansku prostraciju padaš!

Padaj licem na Lice Zemlje:

otkucajima srca svoga

izmeri sve balkanske razdeljenosti,

u dušu svoju sve beskućnike ove ničije zemlje udomi,

smesti u škrinje srca svoga

sve demonske krike mržnje,

celivom rasparčanoj istoriji

udahni budućnost.

Licem svojim na Licu getsimanije

prihvati radosno onaj kamen vekovnih nelogičnosti,

zagrli sve oštrice ortodoksnog zilotizma,

sve džihade prepobožnih fanatika,

sva neprosvetljena katoličanska veroispovedanja,

sve juriše antiteističkih mašinerija,

i sve samodovoljne cionističke vizije!“

Vinko, brate,

vreme je da na svetoj balkanskoj zemlji –

krvlju, suzama i smrtnim uzdasima napojenoj –

budeš u prostraciji, u adoraciji, u ekstazi…

Svi oni koji te danas zasipaju otpadom ljudske izopačenosti,

sutra će ti „istim materijalom“ graditi spomenik.

Padaj ničice, brate,

i celivom ljubavi

iz dubina balkanskih isisaj

sve rane, bolesti, viruse, mržnje,

ponore nesmisla i otrove zavisti.

Vinko, brate,

„Ne boj se!“, govori anđeo većnosti:

„Tebi dolazim u evropski Jerusalim,

krila svoja božanskog plamena stavljam ti za stražare:

Ideolozi Istoka i Zapada,

anahroni glasnici državnih religija,

i mafijaški bogataši imanentizma,

rastopiće se…“

Slaviti Euharistiju, brate,

zahteva da ne pripadaš nikome:

budi za sve!

U srcu ljudske porodice budi,

budi stub tog srca,

jer srce kuca istinom,

i konačno omogući Balkanu

da spusti sidro svoje u Većnost…

Jer, izvan svih međa,

umiruća ljubav rađa Nadu,

i razoružava smrt.

Jelenski