Manjine u Turskoj bore se održati svoj glas živim


Sljedeća generacija Homshetsi, Laz i Sirijskog naroda u Turskoj možda neće znati govoriti svoj materinji jezik, jer su prema UNESCO-ovu Atlasu ugroženih svjetskih jezika, označeni kao izumrli, a još 15 u toj zemlji kao ugroženi.

Filüksinos Saliba Özmen, metropolit Mardina i Diyarbakira, pokazuje Bibliju Sirijske Crkve pisanu na sirijskom

Filüksinos Saliba Özmen, metropolit Mardina i Diyarbakira, pokazuje Bibliju Sirijske Crkve pisanu na sirijskom

Područje današnje Turske tisućama godina bilo je dom nebrojenim narodima i kulturama. Danas se neki od njih suočavaju s potpunim gubitkom vlastitoga identiteta, zaboravljajući svoj materinji jezik, piše Middle East Eye.

Jedan od takvih naroda jesu i Homshetsi koji govore vlastitim arhaičnim zapadnoarmenskim dijalektom.  

Temeljni napori kao što su: održavanje tjednih chat sesija ili objavljivanje kronika nužni su, ali ne osiguravaju dugoročnu zaštitu homshetsi jezika, objasnio je Harun Aksu iz sjeveroistočne Artvin provincije.

Živeći 20-ak km od granice s Gruzijom, Aksu je autor Homshetsi-turskog rječnika koji sadrži 2 500 temeljnih riječi.

„Jezik je kultura, jezik je identitet. Ako buduće generacije ne budu govorile našim jezikom, onda će i identitet izumrijeti zajedno s njim“, rekao je Aksu dodavši da u samo dva desetljeća, jezik koji je on dijelio sa svojim roditeljima i praroditeljima može nestati, uglavnom zbog urbanizacije i nepodupirujuće državne politike.

Nomadska kultura

Nejasan je broj koliko je u Turskoj onih koji govore homshetsi jezikom, ali se vjeruje da ih je između 100 i 150 tisuća. Ovaj se jezik također govori u zapadnoj Gruziji, Rusiji i dijelovima Armenije gdje su prije dva stoljeća emigrirale grupe Homshetsi naroda koji, inače, kao nomadi obitavaju na zelenim brdima sjeveroistočne Turske te uvelike žive od uzgoja stoke, prodaje čaja, drveta, putera, mlijeka i jogurta.

Dok žene tradicionalno rade teže i duže nego muškarci, do svih je izvornih govornika da pomognu svome materinjem jeziku da preživi.

„Subotom u kući govorimo isključivo homshetsi. Moj sin čak piše pjesme na ovome jeziku“, s ponosom je istaknuo Aksu te se prisjetio svoje mladosti kada je svatko tko bi u školi 1980-ih godina progovorio homshetsu bio strogo kažnjen. „Učitelji bi nam na silu u usta sipali ljutu pastu“, objasnio je.

Veze između Armenaca, koji su kršćani, i homshetsi kulture razlog su zašto je ova grupa "izopćena", premda se ovaj narod u Turskoj najčešće identificira muslimanima.

Zbog toga ni turski lingvisti i akademici nisu dovoljno hrabri da ozbiljno istraže ovaj jezik, navodi Aksu dodajući da postoji „podmukli pritisak“ na homeshetsi narod. Ovaj pritisak, kako kaže, ima korijen u „turkifikacijskoj“ i „asimilacijskoj“ politici Ankare koja za cilj ima mnoge manjine, a započela je utemeljenjem moderne turske države 1923. i dobila konačni oblik 1980. za vrijeme državnoga udara.

Govoreći da su Homshetsi sretni živeći u Turskoj, da ispunjavaju svoje vojne obaveze, Aksu je objasnio kako je Nizozemska, gdje je nizozemski službeni jezik, a spektar manjinskih jezika je pod zaštitom države, izvrstan primjer onoga što bi on želio.

„Volio bih da je moj jezik zaštićen državnim mjerama, a ne UNESCO-om. Želio bih da Turska vlada stavi homshetsi jezik kao obvezatan predmet u curriculume gdje mi živimo te da ga se poučava kao, recimo, engleski. Današnja situacija čini me veoma tužnim“, zaključio je Aksu.

Narod Laz i njihov jezik

Narod Laz ili Lazi žive također u turskoj sjeveroistočnoj regiji uz Crno more te su treća po veličini etnička manjina u Turskoj i dijele sličnu prošlost kao i bojazan za budućnost svoje kulture.

Dok je njihovo postojanje kao manjinske grupe mnogo više poznato nego Homshetsia, laz jezik je slično označen kao „definitivno ugrožen“.

Postoji najmanje 1,7 milijuna etnički lazi građana diljem ove zemlje, prema službenim statistikama iz 2011. te nekoliko udruženja posvećenih očuvanju i poučavanju njihova materinjeg jezika.

Birol Topaloglu, poznati Laz glazbenik, već godinama vodeća je figura u izražavanju frustracija protiv politike Ankare glede jezika.  

On pjeva narodne pjesme i na laz i na turskom jeziku te svira tulum, glazbalo nalik gajdama, kao i gudačke instrumente kemence i chogur.

Seoski dom u kojemu živi, poput instrumenta koje svira, natopljen je kulturom njegova naroda.

Za razliku od svoje nekadašnje svakodnevice u Istambulu, sada u Artvinu – gradu koje je sjedište istoimene turske pokrajine na sjeveroistoku – glazbenik kuha čaj koji je ubrao u rano jutro i sprema tradicionalni crni kupus koji raste u njegovu vrtu. „Želim da moja kultura i jezik postoje u budućnosti. Ako nije sačuvan tradicionalni dom, ne mogu biti sačuvane ni ove vrijednosti“, istaknuo je dodavši da je govorenje laz jezika još uvijek „neizravno zabranjeno“ u Tuskoj. „Izgleda da zakon to dopušta, ali dinamika neće, a to je zbog stare vladine politike 'jedan jezik, jedna zastava'“, naveo je Topaloglu te se prisjetio kako bi ga učitelji kažnjavali tjerajući ga da stoji na jednoj nozi ako bi u osnovnoj školi govorio laz jezikom.

Sada pak nekoliko škola u tome području nude kao izborni predmet laz jezik, slijedeći politiku „demokratizacije“ uspostavljenu 2013. koja predviđa slične mogućnosti i za nekoliko drugih manjinskih jezika, uključujući: kurdski, adigijski i ibhazijski u određenim regijama.

Ovaj je potez Ankare dobrodošao, ali se čini da je nedovoljan nakon godina ignoriranja zahtjeva etničkih manjina da imaju pravo učenja na materinjem jeziku.

S ove točke, obvezatni predmeti u državnim školama gdje žive Lazi, jedini je put kako bi se izbjeglo izumiranje jezika, objasnio je Osman Safak Buyuklu, autor brojnih udžbenika i publikacija na laziu.

Konstatirajući kako je popularni pok. folk-rok pjevač Kazim Koyuncu pomogao prekinuti određenu razinu predrasuda protiv „karikiranja laz naglaska u Turskoj“, napomenuo je da je njegov materinji jezik relativno težak za izgovaranje.

„Istina je da mnogi ljudi u Turskoj uopće nisu svjesni kako je laz njihov vlastiti jezik ili da je kraljevstvo Laza postojalo u ovoj regiji stoljećima prije“, zaključio je Buyuklu.

Sirijski: drevni „lingua franca“

Članovi druge etničke manjine također žele odaslati sličnu poruku. Domovina Sirijske pravoslavne zajednice pokriva brojne turske pustinjske provincije na granici sa Sirijom, nekih 600 km južno od istočne Crnomorske regije.   

Postoji oko 70 sirijskih obitelji u središtu jugoistočne Mardin provincije, rekao je poglavar Deyrulzafaran samostana Abot Gabriel Akkurt.

Neki drugi žive u selima na periferiji gdje je njihov materinji jezik bolje očuvan, dodao je.

„Sirijski je drevni, jedan od najstarijih jezika na svijetu. Mi smo možda danas manjina, ali smo ovdje već bili kada su druge civilizacije došle“, istaknuo je Akkurt potencirajući da je ova zemlja oduvijek pripadala Sirijcima.

Sirijski samostan u Mardinu

Prema njegovim riječima, srednjoaremejski jezik bio je stoljećima dominantan diljem Bliskoga istoka, poglavito od IV. stoljeća. „Svi su ga govorili, kao što danas govore engleski. Zato je ovaj jezik važan za cijelo čovječanstvo.

Otada je ostao gotovo nepromijenjen u odnosu na izvornu verziju, oni koji znaju govoriti i pisati sirijski lako mogu čitati artefakte od prije nekoliko tisućljeća“, objasnio je Akkurt dodavši da će ovaj jezik sa moći nastaviti štititi svoje postojanje jer će zajednica nastaviti ići u crkvu gdje se moli na ovom materinjem jeziku – premda ga vjernici rijetko znaju i govore.

To je zato što su samostani jedina mjesta gdje Sirijci mogu učiti svoj materinji jezik u Turskoj, kazao je 19-godišnji vodič u Deyrulzafaran samostanu Aydin Alkan.

U ovom „samostanu šafrana“, postoji nekoliko studenata, dvojica starješina i radnici. Sredstva ne dolaze od Turske vlade, nego od sirijskih zajednica u Turskoj i diljem svijeta.

Sirijci su poznati po domaćem vinu i dvostruko prženoj kavi, a danas zarađuju novac prodajom ovog kulturnog brenda turistima u središtu grada.

"Volim živjeti ovdje, ali mi smo se asimilirali", rekla je jedna od vjernica, Deniz Kirilmaz, misleći na svoj grad gdje je uobičajeno da lokalni stanovnici govore tečno četiri regionalna jezika.

"Zbilja bih voljela da mogu razumjeti naš sirijski i svjesno moliti“, dodala je.

KT