Misli Sv. Ivana Pavla II. o ljubavi, braku i obitelji


Sv. Ivan Pavao II., čiji 100. rođendan obilježavamo ovog 18. svibnja, često je govorio o ljubavi, braku i obitelji, poglavito kroz svoju „teologiju tijela“. Donosimo neke od njegovih najljepših misli.

„Teologiju tijela“ predstavlja 129 govora Sv. Ivana Pavla II. koje je držao na općim audijencijama srijedom, od 1979. do 1984. Kako donosi CatholicLink oni su riznica teoloških dubina o međusobnom odnosu žene i muškarca te o njihovu odnosu prema Bogu.

I. Muž i žena nose božansku sliku.
Čovjek, kojega je Bog stvorio kao muško i žensko, nosi božansku sliku otisnutu na svom tijelu „od samog početka“. Muškarac i žena predstavljaju dva različita načina ljudskog „biti tijelo“ u jedinstvu te slike. (2. siječnja 1980.)

II. Muškarac i žena stvoreni su jedno za drugo.
Sam čovjek ne može potpuno shvatiti ovu bit (biti osoba). On to shvaća samo postojeći „s nekim“, i još dublje i potpuno, postojeći „za nekoga“. Zajedništvo osoba znači postojati u uzajamnom „za“, u odnosu uzajamnog dara. (9. siječnja 1980.)

III. Naša tijela nam omogućuju postati dar drugima u ljubavi.
Ljudsko tijelo sadrži od samog početka (…) sposobnost iskazivanja ljubavi, one ljubavi u kojoj osoba postaje dar, a pomoću ovog dara ispunjava smisao svoga bića i postojanja. (16. siječnja 1980.)

IV. Tijelo otkriva otajstvo Božje ljubavi prema ljudskim bićima.
Tijelo, i jedino ono, sposobno je učiniti vidljivim ono što je nevidljivo: duhovno i božansko. Ono je stvoreno kako bi u vidljivu stvarnost svijeta prenijelo otajstvo skriveno od davnina u Bogu (Božju ljubav prema čovjeku), i tako postalo njegov znak. (20. siječnja 1980.)

V. Brak je najstarija objava Božjeg plana.
Brak je najstarija objava (Božjeg) plana u stvorenom svijetu, s konačnom objavom da je „Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju“, darivajući tako braku svojom otkupiteljskom ljubavi karakter i smisao. (8. rujna 1982.)

VI. Brak je ujedinjenje u jedno ljudsko tijelo.
Brak (…) je sakrament u kojem muškarac i žena, pozvani postati „jedno tijelo“, sudjeluju u Božjoj kreativnoj ljubavi. Oni sudjeluju u tome činjenicom da su stvoreni na sliku Božju te su zbog toga pozvani na određeno zajedništvo (communio personarum), i zato što je isti ovaj savez od početka bio blagoslovljen plodnošću. (15. prosinca 1982.)

VII. Muškarci su pozvani ljubiti žene kao što je Krist ljubio Crkvu, a žene su pozvane biti podložne svojim muškarcima kao Kristu.
Muž je iznad svega onaj koji ljubi, a žena, s druge strane, je ona koja je ljubljena. Možda se može krivo shvatiti ideju o podložnosti žene svom mužu, kao o nekom stanju ropstva. Pravilno shvatiti izjavu moguće je u kontekstu cjelokupnog teksta iz Poslanice Efežanima, koji prije svega govori o „iskustvu ljubavi“. Naime, „iskustvo ljubavi“ prema Poslanici Efežanima govori o podložnosti Crkve Kristu, jer je Krist dao život za Crkvu, te stoga označava iskustvo Njegove ljubavi. (1. rujna 1982.)

VIII. Poziv na brak zahtijeva shvaćanje „teologije tijela“.
Oni koji traže ostvarenje vlastitog ljudskog i kršćanskog poziva u braku pozvani su, prije svega, istražiti „teologiju tijela“, čiji početak nalazimo u prvim poglavljima Knjige Postanka – u opisu života i ponašanja prvih ljudi. Kako je samo, na putu do bračnog poziva, nužno temeljito poznavati značenje ljudskog tijela, u njegovoj muževnosti i ženstvenosti! Ispravna svijest o bračnom značenju tijela svakako je potrebna. (2. travnja 1980.)

IX. Ljudska spolnost je darivanje samog sebe u braku i prokreaciji.
Bračni čin (…) „istodobno“ ujedinjuje muža i ženu u najbližoj mogućoj intimnosti „i omogućuje im sudjelovati u stvaranju novog života“. I jedno i drugo događa se „kroz temeljnu strukturu“. Iz toga slijedi da čovjek (s nužnošću ispravnog razuma) mora prepoznati istovremeno „dvostruko značenje bračnog čina“ i također „neodvojivu vezu između ujedinjujućeg značaja i prokreativnog značaja bračnog čina“. Ovdje je riječ o čitanju jezika tijela u svjetlu istine. (11. srpnja 1984.)

X. Krist je uzor kršćanskom braku.
Sam Krist ispoljava tu savršenu ljubav kojom je ljubio (Crkvu) dajući sebe samog za nju. Ova ljubav slika je i nadasve model ljubavi koju muž treba pokazati svojoj ženi u braku, kada su međusobno podložni jedno drugomu „iz poštovanja prema Kristu“. (25. kolovoza 1982.)

J.P., KT