Liskovica

Nakon 26 godina vjenčanje i krštenje u župi


Prvi put nakon rata 1990-tih u župi Liskovica održani su 11. kolovoza vjenčanje i krštenje.

Foto: TABB

Foto: TABB

Jedinstveno vjerničko slavlje doživjeli su u subotu župljani župe Liskovica kod Mrkonjić Grada, koji su prognani u proljeće 1992., a danas unatoč brojnim preprekama polako sami obnavljaju svoje spaljene i uništene domove i svoju župnu crkvu.

U njihovoj župnoj crkvi, koju grade iz temelja, na mjestu porušene u ratu proslavljeno je prvo vjenčanje i prvo krštenje nakon više od 26 godina.

Vjenčali su se Ivana Crnoja, rođena u Njemačkoj, čiji su roditelji iz Liskovice i Dominik Krišto iz župe Vidoši kod Livna, koji također živi u Njemačkoj.

A sakrament krštenja je primila nedavno rođena Lucija, prvo dijete bračnog para Pere i Renate Pranjković, porijeklom iz Srednje Bosne, a naseljenog u župi Liskovica.

Slavlje koncelebrirane mise i sakramenta ženidbe i krštenja prevodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s upraviteljem župe Liskovica i župnikom župe Mrkonjić Grad vlč. Darkom Anušićem i svojim tajnikom vlč. Zlatkom Matićem.

Na slavlju se okupilo mnogo Liskovčana koji su pristigli iz susjedne Hrvatske te drugih europskih zemalja, a došla je i oveća skupina župljana župe Vidoši.

Biskup Komarica je na početku slavlja izrazio radost, koja je bila vidljiva na licima ne samo slavljenikā i njihove brojne rodbine nego i svih nazočnih župljana. Podsjetio je na nedavnu dramatičnu i mukotrpnu prošlost župljana Liskovice i na njihov neumorni, veliki trud da obnove ono, što je zlo uništilo.

Čestitao je roditeljima mladenaca što su ih tako dobro kršćanski i domoljubno odgajali. Naglasio je kako Bog ima svoje planove sa svakim čovjekom, a vjernici se trebaju truditi da te planove upoznamo i savjesno izvršimo, osobito kad se radi o izgradnji božjeg kraljevstva u srcima i dušama današnjih ljudi“.

Biskup je uputio prigodnu poticajnu propovijed najprije mladencima, a onda i roditeljima novokrštenice. Podijelio im je na kraju slavlja i prigodne darove, kao uspomenu na jedinstveni događaj u njihovom životu.

Nakon liturgijskog slavlja biskup se zadržao duže vrijeme sa župljanima u radosnom ozračju i u razgovoru o daljnjim planovima glede nastavljanja radova na župnoj crkvi, koja je pokrivena, ali još nedostaje sve drugo – vrata, prozori, elektroinstalacije, žbukanje, pod i strop. Ponovili su svoje čvrsto pouzdanje u božju Providnost i u dobrotu ljudi koji bi im mogli pomoći.

KT