Priredila: Josipa Miler, Katolički tjednik

Sestre Patria Mercedes, Maria Argentina Minerva, Antonia Maria Teresa i Belgica Adela "Dede" djelovale su u Dominikanskoj Republici pod imenom Las Mariposas (Leptiri) kao političke aktivistice te su postale vidljivim simbolom otpora Trujillovu diktatorskom režimu. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu uhićene su nekoliko puta zajedno sa svojim muževima, a 25. studenog 1960. Minervu, Patriju i Mariju Teresu likvidirala je tajna policija. Zadavljene su, a tijela su im pronađena polomljenih kostiju. Sestre su postale simbol nacionalnog i feminističkog otpora, a 1999. Ujedinjeni narodi i službeno su potvrdili 25. studenoga kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Međutim, šest desetljeća nakon tih brutalnih ubojstava i dalje svjedočimo zločinima nad ženama diljem svijeta.

Brutalna ubojstva

Posljednji takav slučaj koji je uzdrmao Bosnu i Hercegovinu, ali i regiju dogodio se sredinom studenoga u Sarajevu kada je Anel Bećirović (34) pred zajedničkim malodobnim djetetom (4) ustrijelio Emiru Maslan (31) s kojom je bio u izvanbračnoj vezi. Dijete je potom oteo i odveo u stan u kome je živio u drugom dijelu grada. Nakon pregovora s policijom dječak je predan socijalnoj službi, a Bećirović je uhićen. Iako se okolnosti zločina još utvrđuju, pouzdano se zna da je riječ o osobi koja je već osuđivana zbog nasilja u obitelji, a u tijeku je i postupak koji se protiv njega vodi zbog zloporabe droge. Ovo ubojstvo privuklo je veliku pozornost javnosti jer je uslijedilo nedugo nakon, može se reći, još brutalnijeg iz kolovoza ove godine kada je Nermin Sulejmanović iz Gradačca ubio svoju izvanbračnu partnericu Nizamu Hećimović. Snimku premlaćivanja, a potom i ubojstva javno je uživo dijelio na društvenoj mreži Instagram, a ni plač njihove devetomjesečne bebe koji se čuo u pozadini nije spriječio čak 126 ljudi da uratku daju oznaku "sviđa mi se".

I Nermin je, kako se gotovo uvijek čuje kad je riječ o sličnim događajima, "od ranije poznat policiji", po prijavi za ugrožavanje sigurnosti, napadu na policajca, trgovini drogom, a prijavila ga je i Nizama, ali uzalud…

Istu sudbinu doživjele su i Edina Odobašić iz Bihaća, Miralema Mehmedović iz Tuzle, Hana Jašarević iz Sapne, Aida Dendić iz Zavidovića… kojima je, premda su ubijene na različite načine i zbog različitih motiva, zajedničko to što su žene.

Femicid

Ovakve je zločine javnost, kao i brojne organizacije i udruge koje se bore za ljudska prava i zaštitu žena, okarakterizirala kao femicid čija je definicija "ubijanje žena koje počini muškarac zato što su žene", a kojim feministi danas opisuju svako nasilje koje je rezultiralo ubojstvom žene. Međutim, femicid kao posebno kazneno djelo, koje se razlikuje od drugih oblika ubojstava, noviji je pojam u većini zemalja jer je zakonski prepoznatljiv samo u nekoliko država Latinske i Južne Amerike, a nijedna članica EU-a nema njegovu zakonsku definiciju, iako neke prepoznaju pojedine spolne motive iza ubojstava žena.

Takav slučaj je i u BiH gdje, iako zakoni predviđaju mjere zaštite ženama koje su žrtve nasilja, to u praksi nije slučaj, te se ubojstvo ili pokušaj ubojstva ne svrstavaju u kategoriju femicida, nego se najčešće izriču blaže kazne, što je jedan od razloga zašto različiti aktivisti, ponekad možda i skrivenih namjera ili pod intencijom provlačenja različitih rodnih ideologija, žele uvrstiti femicid u zakon jer bi na taj način počinitelji bili strože kažnjeni.

Prema podatcima Federalnog zavoda za statistiku, u razdoblju 2017. – 2021. u FBiH ubijeno je 30 žena, a od rujna 2019. do studenog 2022. najmanje njih 14. Počinitelji su bivši ili aktualni partneri ili bliski srodnici. Iako nema službenih podataka za cijelu BiH, prema medijskim izvješćima od 2015. do danas, više od 60 žena ubio je bivši ili aktualni partner.

Gotovo 50% žena iskusilo nasilje

Kada je riječ o izloženosti nasilju, prema podatcima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u razdoblju od ožujka 2020. do siječnja 2021. ukupno 679 žrtava obiteljskog i spolno uvjetovanog nasilja zatražilo je smještaj u sigurne kuće na području Bosne i Hercegovine. Kako je situacija alarmantna, pokazuje primjer da u Kantonu Sarajevo svake godine oko 100 žena zatraži siguran smještaj.

Da se spolno uvjetovano nasilje ne pojavljuje kao izolirani slučaj, pokazuju podatci Gender centra Federacije BiH (komu je povjeren nadzor nad primjenom Zakona o ravnopravnosti spolova na području Federacije BiH, a koga je Vlada FBiH uspostavila Uredbom od 7. prosinca 2000.), objavljeni u priopćenju nakon ubojstva Emire Maslan, a prema kojima je od svoje 15. godine gotovo polovica žena iskusila jedan vid nasilja, bilo da je riječ o intimnom partneru, uhođenju ili seksualnom uznemiravanju. Točnije, kako su naveli, skoro četiri od deset žena (FBiH: 36%, RS: 39%) izjavilo je da su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od 15. godine od partnera ili drugog muškarca.

Kako ovaj problem zahvaća najčešće žene, pokazuju i rezultati istraživanja Gender centra prema kojima je u razdoblju od 2019. do 2022. ukupan broj žena žrtava obiteljskog nasilja u Federaciji BiH iznosio 8 038, a muškaraca 2 256, što znači da od ukupna broja žrtava žene čine 78%. IZOSTAVITI PO POTREBI

Sigurno mjesto za ženu?

Ovim visokim brojkama ne mogu parirati brojke procesuiranih slučajeva jer osim što ovaj problem nije zakonski usklađen, reakcija nadležnih često nije adekvatna. Naime, prema navodima Gender centra, tijekom četiri godine mjeru privremenog lišavanja slobode i zadržavanja nadležni sudovi izrekli su samo jednom, a usporedbe radi u 2022. za 278 osoba izrečena je mjera zabrane približavanja. Upravo zbog toga što se vrlo mali broj počinitelja procesuira, žrtve često odustanu od kaznenog gonjenja.

Zastrašujuće podatke iznjedrilo je istraživanje AIRE centra (Advice on Individual Rights in Europe) koji je 2022. objavio dokument Analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini za razdoblje od 2017. do 2022. U njemu se navodi da je najveći broj kaznenih djela izvršen u domu žrtve ili u dvorištu kuće (35,3%), "što potvrđuje rezultate prethodnih istraživanja o nasilju prema ženama, koji pokazuju da je za ženu najnesigurnije mjesto upravo njezin dom". Također, veliki broj slučajeva (17,6%) izvršen je u zajedničkom domu "što se i moglo očekivati s obzirom na prirodu odnosa između žrtve i počinitelja (bračni, izvanbračni, emotivni odnos, odnos srodstva) i njihov život u zajedničkom domaćinstvu".

U analizi se istaknuo i broj kaznenih djela izvršenih na radnom mjestu žrtve, čak 20,6%, "što pokazuje veliku drskost i bezobzirnost počinitelja, kao i povećanu društvenu opasnost izvršenih kaznenih djela". 

O razlozima…

Koliko god bi bilo besmisleno raspravljati o tome zašto se događa nasilje nad ženama, jer bi to moglo zvučati kao pokušaj njegova opravdanja, te bi trebalo djelovati na njegovu eliminiranju, "razlog" ipak postoji. Prema dokumentu Helsinškog parlamenta građana Banje Luke FEMICID i mehanizmi za prevenciju u slučaju Bosne i Hercegovine, razlozi su stereotipi koji su sa stavovima o nasilju nad ženama često prožeti zabludama. Jedna od njih je da se ubojstvo žene događa odjednom, iznenada, u ekstremnoj situaciji, kao i da žene ubijaju disfunkcionalni muškarci te da su one nekako izazvale počinitelja, odnosno "zaslužile" to ubojstvo.

Razloge, kako je navedeno u dokumentu, treba tražiti u položaju žena u društvu i rodnim ulogama jer "dvije trećine osoba smatra da je nasilje nad ženama od strane partnera, poznanika ili stranca uobičajeno te je ustaljeno mišljenje da žena treba biti podređena muškarcu". Zbog toga se femicid najčešće događa kada žena odluči izići iz rodne uloge kakva se od nje očekuje te pokaže "neposlušnost" tako što primjerice napusti partnera.

Rješenje?

Kakvo bi onda bilo rješenje u društvu koje je još duboko stereotipno? Prema preporukama Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC), mehanizmi za sprječavanje femicida odnose se na otklanjanje njegovih preduvjeta: "Unaprjeđenje položaja žena u društvu, edukaciju o rodnoj ravnopravnosti, diskriminaciji i spolno uvjetovanom nasilju unutar obrazovnog sustava, poticanje etičnog medijskog izvještavanja o nasilju nad ženama, podizanje svijesti građana o važnosti prijavljivanja nasilja - koji u biti predstavljaju temeljne razloge od kojih treba početi razvoj mehanizama."

Ali prije znanstvenih okvira te uspostavljanja različitih principa i sustava, potrebno je raditi na zdravorazumskim odredbama i moralnom zakonu čiji je donositelj Bog koji na svoju sliku stvori čovjeka, "muško i žensko stvori ih" (Post 1,27) odakle se bez sumnje vidi njihova jednakovrijednost i dostojanstvo. Na tom tragu piše i papa Franjo u apostolskoj pobudnici Amoris laetitia u kojoj primjećuje kako su učinjeni "znatni pomaci" u priznavanju prava žena, ali da se u mnogim zemljama mora još raditi na tome. "Tu posebice mislim na sramotno zlostavljanje komu se katkada podvrgava žene, zatim na nasilje u obitelji i razne oblike porobljavanja koji ne predstavljaju demonstraciju muške snage, nego čin kukavica koje su se srozale na niske grane", jasno je istaknuo Sveti Otac. O nasilju nad ženama izjasnio se i početkom studenoga poslavši poruku povodom nacionalne kampanje protiv nasilja nad ženama koju u Italiji organiziraju RAI Radio1 Gr1 i CadmiD.I.Re. Naglasio je kako je nasilje nad ženama "otrovni korov koji muči naše društvo i koji se mora istrgnuti iz korijena", koji su kulturni i mentalni te rastu u tlu predrasuda, posjedovanja, nepravde.

Dostojanstvo žene

Može se zaključiti kako je nasilje nad ženama "rak-rana" gotovo svakog društva, čak i u razvijenim zemljama svijeta što potvrđuje i podatak UNODC-a da je u 2017. u svijetu ubijeno 87 000 žena, a ubojstva obično nisu rezultat nasumičnih radnji, već kulminacija prethodnog nasilja. Zato bi se trebalo raditi na stvaranju društva u kome će se adekvatno i stručno govoriti o položaju žena, a zatim i o prevenciji nasilja te djelovati jer žrtve nemaju koristi od društva koje govori, a ne djeluje. Međutim, čini se da je prvi korak ipak u obitelji, odgoju najmlađih i usmjeravanju novih naraštaja u smjeru poštovanja dostojanstva žene koje ima po stvaranju jer "iz srca i tijela žene spas je došao na svijet", kako je Papa zaključio u poruci, te se "naš stupanj ljudskosti otkriva u tome kako se odnosimo prema ženama, u svim njezinim dimenzijama".