Sub, 04. Veljača 2023. 17:31
Metode za izradu najčvršćeg betona – onog rimskog, izgubljene su prije tisuću godina, ali bi se mogle vratiti u 21. stoljeću…
Postoji razlog zašto građevine koje je izgradilo Rimsko Carstvo prije više od 2 000 godina još uvijek stoje. Rimljani su otkrili metodu miješanja betona, koja je daleko nadmašila današnju tehnologiju, ali je to znanje izgubljeno u vremenu. Međutim, sada je međunarodni tim istraživača identificirao davno izgubljenu tajnu koja rimskom betonu daje dugovječnost, a mogla bi se vratiti u modu u 21. stoljeću.
CNN izvješćuje da je istraživački tim – u komu su zajednički napor uložili stručnjaci iz SAD-a, Italije i Švicarske – ispitao uzorke rimskog betona s nalazišta Privernum. Uzorci su pokazali uobičajenu mješavinu materijala: gašeno vapno, vulkanski pepeo i stijene, kao i manje stijene i čestice zvane tefra. Nije da su uzorci bili drukčiji u sastavu od prethodnih studija, ali ovoga puta su istraživači primijetili nešto što su zanemarivali desetljećima.
Uzorci rimskog betona općenito pokazuju male bijele komade koji se nazivaju vapnene klaste. Stručnjaci su dugo smatrali kako je riječ o nepoželjnim elementima betona koji nastaju lošim materijalima ili miješanjem. Sada su, međutim, otkrili da su vapnene klaste ključ čvrstoće rimskog betona.
Profesor građevinarstva i okoliša s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu Admir Mašić, rodom iz BiH, koji je vodio istraživanje, izjavio je da su počeli dovoditi u pitanje prisutnost vapnenih klasta kao slučajnost jer su Rimljani bili vrlo promišljeni u odabiru materijala. Kako prenosi New Atlas, Mašić je rekao da se tu misterija počela odmotavati: „Ako su Rimljani uložili toliko truda u izradu izvanrednog građevinskog materijala, slijedeći sve detaljne recepte koji su bili optimizirani tijekom mnogih stoljeća, zašto bi uložili tako malo truda da osiguraju proizvodnju dobro izmiješana konačnog proizvoda? Mora biti više u ovoj priči.“
Kad su stavljeni pod lupu snimanja i kemijske analize, tim je otkrio da su vapnene klaste proizvedene iz kalcijeva karbonata na visokim temperaturama. Nadalje, u ovom aktiviranom obliku klaste vapna mogu pomoći betonu da se „samozacijeli“ kada je podvrgnut vodi. Voda teče kroz pukotine i reagira s klastama vapna stvarajući otopinu koja ispunjava pukotine i pretvara se u kalcijev karbonat. To je i razlog zašto se pokazalo da su uzorci uzeti pod vodom još tvrđi od onih na kopnu.
Da vapnene klaste nisu nusproizvod procesa nego željeni ishod, veliko je otkriće, ali isto tako i identifikacija visokih temperatura potrebnih za njihovu proizvodnju. Mašić je rekao kako bi metode vrućeg miješanja mogle biti ključ svega, pa i ojačavanja našeg modernog betona.
J.P., KT