Kako piše zenit.org, Rim već vrvi nagađanjima: oko 4. listopada, blagdana Sv. Franje Asiškog, očekuje se da će papa Leon XIV. objaviti svoju prvu apostolsku pobudnicu. Prema izvješćima talijanskih medija, dokument će se usredotočiti na brigu za siromašne – temu duboko ukorijenjenu u franjevačkom duhu i središnju u učiteljstvu njegova prethodnika.

Nastavak skrbi o siromašnima

Apostolska pobudnica nije zakonodavni akt, nego dokument pastoralne naravi. Njezina je svrha voditi i nadahnjivati, približavajući vjernike evanđeoskim vrijednostima na praktične načine. Od Evangelii Gaudium do Amoris Laetitia, papa Franjo koristio je pobudnice kako bi izravno govorio o životu obitelji, mladih i poslanju Crkve u suvremenom svijetu.

Leon XIV. sada to nastavlja, ne poništavajući rad koji je već započeo pod Franjinim pontifikatom, nego ga usavršavajući i dovršavajući.

Upućeni primjećuju kako su dijelovi nacrta nosili pečat nadbiskupa Vincenza Paglie, koji je prije mnogo godina u projekt utkao materijal iz vlastitih spisa. Nakon Franjine smrti, Leon XIV. zatražio je od Dikasterija za nauk vjere i Državnog tajništva da revidiraju cijeli tekst, odlučan osigurati njegovu usklađenost s današnjim pastoralnim izazovima. No, pobudnica je samo dio priče.

Enciklika nazvana Magnifica Humanitas

Kruže i glasine o tome što će biti prva Papina enciklika – daleko opsežniji dokument. Okvirno nazvana Magnifica Humanitas, ona će se baviti širokim područjem novih antropoloških pitanja, s posebnim naglaskom na umjetnu inteligenciju. Sam naslov više je od poetskog ukrasa: on odražava uvjerenje da ljudsko dostojanstvo ostaje „veličanstveno“ čak i u doba kada tehnička moć prijeti reducirati ga, redefinirati ili čak komodificirati, tj. pretvoriti u robu. Analogija koju mnogi vatikanski promatrači povlače je namjerna. Leon XIV. odabrao je svoje papinsko ime u svjesnom kontinuitetu s Leonom XIII., autorom dokumenta Rerum Novarum (1891.), prve socijalne enciklike koja je odgovorila na previranja industrijalizacije svijeta. Baš kao što se Rerum Novarum bavio pitanjem rada u doba monopola i industrijske eksploatacije, Magnifica Humanitas mogla bi postati temeljni tekst za digitalno i algoritamsko doba. Paralele su očite. U 19. stoljeću, koncentracija bogatstva, eksploatacija radnika i uspon monopola potaknuli su Crkvu da intervenira s načelima pravde, supsidijarnosti i solidarnosti. U 21. stoljeću, novi monopoli više nisu u tvornicama, nego u podacima, algoritmima i platformama koje oblikuju ne samo gospodarstva nego i identitete. Kontrola se ne provodi samo putem plaća nego i putem informacija, jer osobni podaci postaju sirovina novih carstava.

Leon XIV. ne pristupa tim stvarnostima kao tehnofob. Njegova metoda, koja odražava i nauk Leona XIII., nije ni nostalgično odbacivanje, ali ni naivno slavljenje inovacije, nego trezveni moralni realizam: priznati prednosti tehnologije, a istovremeno razotkriti distorzije koje ona stvara. Ako je Rerum Novarum branio nedjeljni odmor i dostojanstvo rada, Magnifica Humanitas može pozivati ​​na institucije koje štite transparentnost, ograničavaju zlouporabe i štite najranjivije suočene s neprozirnim digitalnim sustavima.

Na temelju čovjekova dostojanstva

U srži takvog učenja leži teološko uvjerenje: nijedan stroj, ma koliko moćan bio, ne može zamijeniti čovjekovu savjest, poziv na odgovornost ili nesvodljivu vrijednost ljudske osobe. U vremenu kada se identiteti profiliraju, odnosi posreduju ekranima, a moć nalazi u rukama nekolicine tehnoloških divova, Crkva se čini spremnom ponovno proglasiti dostojanstvo čovjeka kao dara i zadatka.

Ako će u listopadu biti objavljena pobudnica o siromašnima, a ubrzo nakon toga i enciklika o budućnosti čovječanstva, obrisi pontifikata Leona XIV. već se oblikuju: pastoralno srce osjetljivo za ranjive i globalna vizija koja inzistira na stavljanju ljudskog dostojanstva u središte svake rasprave – bilo ekonomske, društvene ili tehnološke.

KT