Pariška remek-djela svjetlosti i boje
sub, 28. lipnja 2025. 14:08
Pariz broji više od stotinu crkava s tisućama četvornih metara vitraja nastalih od srednjeg vijeka pa sve do razdoblja renesanse i Art Décoa. Unatoč burnoj povijesti, francuska prijestolnica čuva prava blaga sakralne umjetnosti…
Turisti iz cijelog svijeta hrle u Sainte-Chapelle na otoku Île de la Cité. Vitraji iz 13. stoljeća, koji se protežu na impresivnoj površini, opravdavaju svaki posjet: 15 prozora, svaki visok oko 15 metara, s više od tisuću prikazanih prizora.
Kapelu je dao izgraditi kralj Luj IX., poznat kao Sv. Luj, kako bi u njoj čuvao Kristovu krunu od trnja. Izgrađena je u rekordnu roku – između 1243. i 1248. – o čemu svjedoči stilska ujednačenost. Kralj nije štedio, što se vidi i u žarkim bojama medaljona izrađenih od rijetkih pigmenata.
Gotika je omogućila prodiranje svjetla kroz velike prozore, a vitrajska se tehnika usavršavala tijekom gradnje katedrala u Chartresu, Sainte-Chapelle i slavne Notre-Dame u Parizu. U potonjoj su sačuvana tek tri izvorna vitraja iz 13. stoljeća. I ovdje su majstori koristili poznati afganistanski lapis lazuli (metamorfna stijena).
Vitraji izrađeni u 16. stoljeću u Parizu često nose potpise svojih autora. Ističu se preciznošću, istančanim prikazima i izraženom teatralnošću. U 1530-ima Jean Chastellain izradio je vitraje za crkvu Saint-Germain l’Auxerrois te čuvenu Mudrost Salomonovu u crkvi Saint-Gervais-Saint-Protais, prema nacrtima flamanskog slikara Noëla Bellemarea.
U 17. stoljeću vitraji su zatvarali klaustre, poput onih na nekadašnjem groblju Saint-Étienne-du-Mont. Ti su prozori oslikani emajlom i smatraju se najljepšima iz tog razdoblja u Parizu – nježnim, akvarelnim bojama nalik, tonovima.
Prosvjetiteljstvo je bilo stoljeće svjetla – doslovno. Srednjovjekovni vitraji, tada smatrani pretamnim, počeli su se uklanjati. Tako je u vrijeme Luja XV. i pariška Notre-Dame izgubila mnoge svoje vitraje. Od 1750. pariške su crkve počele dobivati prozore od bezbojnog stakla, obrubljene tek tankom plavom crtom.
U 19. stoljeću stari vitraji, osobito oni nastali prije Francuske revolucije, počinju se cijeniti kao umjetnička djela vrijedna obnove. U doba arhitekta Eugènea Viollet-le-Duca, Prosper Lafaye restaurirao je mnoge pariške vitraje. Ponovni procvat vjerskog života i tehnički napredak potaknuli su novu umjetničku produkciju.
Za razliku od drugih europskih gradova, Pariz tijekom Drugog svjetskog rata nije bio teško bombardiran – proglašen je „otvorenim gradom“ – pa su mnogi crkveni vitraji sačuvani.
Tijekom 1930-ih radionica Mauméjean izrađivala je mozaike i vitraje za crkve Sainte-Anne-de-la-Butte-aux-Cailles i Saint-Pierre-de-Chaillot. U crkvi Saint-Odile korištena je staklena pasta tipična za to razdoblje.
Konačno, vitraji koje je naslikao Jean Bazaine, a postavljeni su 1970. u crkvi Saint-Séverin, najavili su novo poglavlje – eru suvremenog pariškog vitraja.
J.P., KT
Izdvojeno
Ljudi, život, običaji
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
