Sveti Trn je 1443. godine u Pag donio benediktinac fra Ivan Tutnić kao zavjetni dar svojoj sestri koludrici Mariji.

"Esse de corona Domini", odnosno "Jest s krune Gospodinove", riječi su kojima su čak tri crkvena vizitatora u srednjem vijeku potvrdila autentičnost svetog Trna, koji benediktinke Svete Margarite već sedam stoljeća brižno čuvaju unutar zidina svojeg samostana u gradu Pagu.

Uz onaj u Parizu i Rimu, trn koji se čuva u Pagu jedan je od samo tri sačuvana trna s Kristove krune koju je, prema predanju, imao na glavi tijekom muke i smrti na Golgoti. Pažani su svoju relikviju stoljećima slavili procesijom početkom svibnja, ali taj je jedinstveni događaj ukinut prije 74 godine jer više nisu mogli dobiti dopuštenje od komunističkih vlasti. Iduće subote, 4. svibnja, Pagom će nakon više od sedam desetljeća opet proći kolona svećenika i vjernika u čast i slavu relikvije koja je prije 576 godina dospjela na Pag, prenosi Slobodna Dalmacija.

Dar sestri

Sveti Trn je 1443. godine u Pag donio benediktinac fra Ivan Tutnić kao zavjetni dar svojoj sestri koludrici Mariji. Vraćajući se iz Svete zemlje, u ruke mu je dospio jedan trn s Kristove krune, koji je poklonio sestri na njezinu svečanom monaškom zavjetovanju u paškom benediktinskom samostanu. Kad je relikviju donio u Pag, u javnoj je ispravi zabilježeno na koji je način došao do nje i kako će se u Pagu ubuduće štovati kult svetog Trna. U duhu sa svjedočanstvom, Pažani su stoljećima održavali tradiciju i s tom dragocjenom relikvijom održavali su procesije po čitavom gradu sve do 1945. godine, kad im komunističke vlasti uskraćuju dozvolu.

«Vjerodostojnost relikvije Svetog Trna u gradu Pagu posvjedočena je javnom ispravom. Naime, mnoge relikvije koje potječu iz srednjeg vijeka najvećim se dijelom baziraju na tradiciji. Na sreću, grad Pag, kad je u pitanju relikvija Svetog Trna, ima o tome pisano, vjerodostojno i javno svjedočanstvo. Svečana javna isprava napisana je izvorno na pergameni, no, nažalost, netragom je nestala početkom 20. stoljeća i do danas nije pronađena. Ali mudri paški oci odlučili su da Pag dobije općinski službeni diplomatarij (zbirku važnih gradskih isprava) i tada je u kodeks paških isprava ušla i isprava relikvije svetog Trna», kaže izv. prof. dr. sc. Miroslav Granić, povjesničar sa Sveučilišta u Zadru o dokumentu u kojem je zapisan dolazak relikvije svetog Trna u Pag.

Još jedan dokaz vjerodostojnosti je i potvrda vizitatora koji su tijekom srednjeg vijeka svraćali u Pag. Crkva je nakon Tridentinskog sabora reformirala svoj ustroj i po katoličkom svijetu poslala apostolske pohoditelje, tzv. vizitatore, crkvene prelate s najvišim papinskim ovlastima. Imali su nadležnost kontrolirati crkve, obrede, relikvije, štovanja, izdavati čak i osude. Po katoličkim crkvama pronašli su mnoge predmete koje su isključili iz službenog crkvenog štovanja, a smatrali su se relikvijama.

«Ako ne bi mogli utvrditi vjerodostojnost relikvije, uklonili bi je iz upotrebe. U Pag su došla tri vizitatora u različitim vremenskim razmacima, i sva su trojica jednako rekla 'Esse de corona Domini', te su bili jednoglasni u prosudbi paških svetinja: Gospa od Staroga grada, sveti Križ i sveti Trn»m govori profesor Granić. Pažani su s velikom pobožnošću štovali presvetu relikviju i 1788. godine ishodili su službenu potvrdu Svete Stolice, najviše apostolske vlasti, da se 4. svibnja može štovati blagdan Svete krune.

«To je još jedan od dokaza autentičnosti relikvije svetog Trna, jer ako je Sveta Stolica sumnjala u vjerodostojnost relikvije, zašto bi je onda potvrdila. Potvrdila ju je upravo zato što je zauzela stav i uvjerila se iz javnih isprava da je to vjerodostojna relikvija – ističe profesor Granić.
Pažani su 1935. na najsvečaniji način obilježili 500. godišnjicu dolaska svetog Trna u Pag, a bila je to najveća manifestacija u povijesti povezana s relikvijom. A koliko je sveti Trn povezan s Pažanima», ispričao je don Dario Tičić, rođeni Pažanin i odličan poznavatelj štovanja te dragocjene relikvije na otoku.

Blagoslov polja

– Na blagdan svetog Marka evanđelista obavljao se blagoslov polja i Pažani su, predvođeni svojim kaptolom, nosili Trn u procesiji blagoslova paških polja. U crkvi Presvete Trojice pred relikvijom bi se slavila završna sveta misa, a Pažani su pogledavali i prema njegovu izgledu procjenjivali kakav će biti godišnji urod. Ako je bio uspravan i svjež, znali su da će godina biti plodna, a ako je bio iskrivljen i smežuran, da će biti loša – govori don Dario, napominjući da se obnavljanjem štovanja svetog Trna želi senzibilizirati javnost o blagu koje Hrvatska čuva, odnosno hrvatske benediktinke, ali i da se žele solidarizirati s francuskom Crkvom, koja je pretrpjela velike gubitke zbog požara u crkvi Notre-Dame.

– Godinama smo čuvali uspomenu na sveti Trn, ali jednostavno se nismo snašli u štovanju relikvija svetaca. Obnovili smo štovanje koje pada na 700. godišnjicu samostana benediktinki. I prošle godine bilo je ideja da se oživotvori, a veliki inicijatori i poticatelji ponovnog štovanja svetog Trna bili su papinski viteški red Svetoga groba, koji se posebno zanimao za štovanje i čuvanje svetog Trna u Pagu. Oni su čuvari Kristove krune u katedrali Notre-Dame u Parizu, te čuvari svetog Trna u Rimu u bazilici sv. Križa Jeruzalemskog, ujedno i jedinih mjesta na svijetu gdje se čuva relikvija svetog Trna. Tako se jedan Pag stavlja uz bok Parizu i Rimu – ponosno govori don Dario.

Kako je relikvija ostala netaknuta

Sestra Benedikta Halilović, predstojnica ženske benediktinske zajednice u Pagu koja sedam stoljeća čuva sveti Trn u svojem samostanu, ističe kako su se koludrice znale u teškim trenucima moliti pred svetim Trnom.
– Vlasnice i čuvarice značajne relikvije u teškim su vremenima molile pred svetim Trnom. O njegovoj moći svjedoči događaj koji se zbio za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 14. prosinca 1944. Tog je dana na Pag s mora bilo usmjereno čak 18 topova i tada je samostanska crkva bila znatno oštećena. Krov je gotovo u potpunosti stradao i brojni dijelovi samostana bili su urušeni, no relikvija je ostala netaknuta – ispričala je sestra Benedikta.
 

KT