Priredila: Josipa Miler, Katolički tjednik

Virus humane imunodeficijencije (HIV) infekcija je koja napada imunološki sustav tijela, a najnapredniji stadij bolesti je Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS). Prenosi se tjelesnim tekućinama zaražene osobe, a može se prenijeti i s majke na dijete u utrobi. HIV se može liječiti i spriječiti antiretrovirusnom terapijom (ART), a neliječen, često nakon mnogo godina, prelazi u AIDS.

Bolest djeluje tako što onemogućava prirodnu obranu organizma od infekcija, a uključuje sve HIV-pozitivne osobe koje u krvi imaju manje od 200 T4-stanica (limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela), što je znatno manje od uobičajenog broja kod zdravih osoba – 1 000 i više.

Najčešće se prenosi spolnim putem kada virus u tijelo ulazi putem sluznica spolnih organa, rektuma ili usta, a može se proširiti i zaraženim krvnim komponentama što se češće događa među ovisnicima o teškim drogama koji dijele istu iglu, nego transfuzijom krvi jer se ona testira i posebno termički obrađuje. Jedan vid zaraze je i putem majčinog mlijeka što se događa kod oko četvrtine neizliječenih žena. Međutim, postoji lijek koji se uzima tijekom trudnoće, a koji ozbiljno smanjuje rizik od zaraze te, ako se još na to uvede i porod carskim rezom, rizik infekcije je 1%.

Iako je HIV otkriven u slini zaraženih osoba, prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije, slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus te nema dokaza da se zaraza može tim putem prenijeti. Zdravstvene studije također su pokazale kako se virus ne može prenijeti poljupcem kao ni zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice.

Iako gotovo svi mogu biti izloženi ovoj infekciji, postoje ponašanja i stanja koja ljude izlažu većem riziku od zaraze HIV-om, a to su rizične skupine i ponašanja koje podrazumijevaju homoseksualne i biseksualne muškarce, intravenske ovisnike koji dijele iglu s drugima, spolni partneri zaraženih osoba, novorođenčad majki zaraženih HIV-om te osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. jer tada nije bilo standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV.

Bolest se lakše širi u prvih nekoliko mjeseci nakon što je osoba zaražena, ali mnogi nisu svjesni infekcije sve do njezinih kasnijih faza. Ukoliko pak osjete početne simptome, oni sliče gripi: vrućica, glavobolja, osip, grlobolja… koji nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti, a osoba je u tom razdoblju izrazito zarazna i virus je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Slijedi zatim razdoblje bez simptoma tijekom koga se HIV aktivno umnaža te ubija stanice imunološkog sustava što se može vidjeti u opadanju broja T4-stanica. Kako napad postaje sve snažniji, tako se javljaju simptomi poput oticanja limfnih čvorova što može trajati dulje od tri mjeseca, naglog gubitka težine, suhog kašlja, neobjašnjiva umora, proljeva koji traje dulje od tjedan dana, bijelih mrlja ili neuobičajena crvenila jezika, usta ili ždrijela, upale pluća te gubitka pamćenja, depresije i drugih neuroloških poteškoća.  

Osim tih simptoma, uznapredovala bolest, odnosno AIDS (na naše govornom području se koristi i pojam SIDA) može biti obilježen, među ostalim, simptomima različitih infekcija, tumora, osipa, poremećaja govora, gubitka mišićne mase, smanjenja intelektualnih funkcija, različitim bolestima zglobova, bolovima u prsima, leđima ili trbuhu i osjetljivošću na svjetlo.

Ovaj virus koji uzrokuje AIDS jedan je od najozbiljnijih izazova za javno zdravlje u svijetu, što pokazuju podatci Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS) prema kojima je broj ljudi oboljelih od HIV-a u 2022. bio 39 milijuna, od čega je 37,5 milijuna odraslih i 1,5 milijuna djece mlađe od 15 godina, a češće obolijevaju žene koje čine 53% od ukupna broja. Ipak, u usporedbi s 2010., prošle godine zabilježen je pad od 38% novih infekcija HIV-om i 59% od vrhunca 1995.

Zaražene osobe, njih oko 85%, znalo je za svoj status, ali oko 5,5 milijuna ljudi nije znalo da ima HIV te je potrebno osigurati im pristup uslugama testiranja. Razlog više je u tome što je 70% osoba zaraženih HIV-om u 2022. imalo pristup ART terapiji, a pacijenti koji ju koriste pomažu okončati AIDS kao prijetnju javnom zdravlju jer s njom mogu živjeti dugo i zdravo te virus neće spolnim odnosom prenijeti svom zdravom partneru.

Kako je terapija djelotvorna, pokazuju podatci UNAIDS-a prema kojima je od 2004. do danas smrtnost smanjena za 69%. Naime, u 2022. oko 630 000 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s AIDS-om diljem svijeta, što je značajan pad u usporedbi s 2 milijuna ljudi 2004. i 1,3 milijuna 2010.

I Bosna i Hercegovina je pogođena ovim problemom. Prema podatcima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, bilježi se porast broja novootkrivenih slučajeva HIV infekcije, s najvećim registriranim brojem u 2022. kada je kod 37 osoba dijagnosticirana zaraza, 12 ih je oboljelo od AIDS-a, te je troje preminulo od posljedica bolesti. Kako se navodi na mrežnoj stranici Zavoda, značajan broj novih HIV infekcija otkriven je u kasnom stadiju.

Slična situacija je i u Republici Srpskoj gdje su, prema podatcima Instituta za javno zdravstvo, u 2022. registrirana 22 nova slučaja zaraze (18 HIV-a i četiri AIDS-a), a dvije osobe su preminule. Kako se navodi, „od ukupna broja prijavljenih oboljelih, najveći broj pripada homoseksualnoj/biseksualnoj (16), a manji broj heteroseksualnoj i ostaloj populaciji, odnosno drugim putovima prenošenja infekcije“.  

Zato, najučinkovitije sredstvo u borbi protiv HIV-a i AIDS-a ostaje prevencija koja počinje edukacijom. Najbolje je provoditi, s obzirom na put prijenosa virusa, uz edukaciju o izbjegavanju rizičnih ponašanja. Također, dostupno je više alata nego ikad za prevenciju HIV-a. Može se koristiti apstinencija; ukoliko se uživaju droge, treba voditi računa da se nikad ne dijele igle, a može se koristiti i prednost lijekova za prevenciju HIV-a kao što su profilaksa prije izlaganja (PrEP) i profilaksa nakon izlaganja (PEP). Ipak, najčešće se kao prevencija ili zaštita navodi korištenje prezervativa što izaziva rasprave s obzirom na jasan stav Katoličke Crkve o toj vrsti zaštite.

Posebice je raspravu potaknula knjiga Svjetlo svijeta, nastala 2010. na temelju višednevnih razgovora koje je novinar Peter Seewald vodio s papom Benediktom XVI., a gdje je Papa o uporabi prezervativa kazao kako „mogu postojati utemeljeni pojedinačni slučajevi, primjerice kada netko tko se bavi prostitucijom rabi prezervativ, gdje to može biti prvi korak prema moralizaciji, prvi djelić odgovornosti kako bi ponovno razvila svijest o tome da nije sve dopušteno i da se ne može činiti sve što se hoće“. Iako su mediji pokušali iskriviti njegovu poruku, jasno je kako je Papa pohvalio korištenje prezervativa zbog želje da se ne zarazi drugoga, ali isključivo kao korak prema ispravnu razumijevanju spolnosti.

U kontekstu teme valja istaknuti kako Crkva nastoji skrbiti za ljude oboljele od HIV-a. Jedna od prvih osoba koja je brinula za oboljele od AIDS-a bila je Sv. Majka Terezija koja je na Božić 1985., obrativši se tadašnjem njujorškom nadbiskupu kardinalu Terenceu Cookeu, uspostavila Gift of Love (Dar ljubavi), ustanovu za prihvat i liječenje oboljelih od AIDS-a. Uz to, crkveni poglavari proširili su djelovanje crkvenih ustanova i na oboljele od HIV-a/AIDS-a, i to ne samo pružanjem zdravstvenih usluga, nego čitavim nizom društvenih i pastoralnih aktivnosti. Tako je Caritas Internationalis sponzorirao obrazovne seminare i seminare za podizanje svijesti za crkvene vođe i druge stručnjake na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, dok je također podupirao programe usluga diljem svijeta šireći medicinske i socijalne usluge, osiguravajući zalihe hrane, lijekova i opreme za testiranje na protutijela na HIV, zatim osoblje i prijevoz za mobilne programe kućne njege i potporu prihvatilištima za beskućnike oboljele od AIDS-a, kao i programe skrbi za siročad usmjerene na razvoj i za alternativne projekte stvaranja prihoda za seksualne radnike. Ne treba zaboraviti ni da je Crkva jedinstveno sposobna pomoći umirućim ljudima suočiti se s konačnom realnošću ove bolesti.

Može se zaključiti kako je HIV virus koji prijeti javnom zdravlju, ali je svijet dosad pronašao djelotvorne načine barem djelomična suzbijanja širenja zaraze, kao i skrb za oboljele. U tomu je velika uloga i Katoličke Crkve koja jest za življenje seksualnosti u punini, ali se ne smije zaboraviti svetost braka i važnost "neokaljane postelje".