Prije 75 godina partizani su zaklali stupskog župnika Ivana Subašića


Prije 75 godina, po završetku Drugog svjetskog rata, točnije 18. svibnja 1945. partizani, prerušeni u četnike, u večernjim satima u blizini župnog ureda zaklali su tadašnjeg župnika u župi i svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu, preč. Ivana Subašića.

Dogodilo se to mjesec i pol nakon što su partizani „oslobodili“ Sarajevo te u trenucima kada je već bila počela Bleiburška tragedija.

Tko je Ivan Subašić?

Mučki ubijeni svećenik preč. Ivan Subašić rođen je 16. studenoga 1890. u Docu kraj Travnika gdje je završio najprije osnovnu školu. U rodnom gradu pohađao je i nadaleko poznatu isusovačku gimnaziju. Po polaganju ispita zrelosti svoj put prema svećeništvu nastavio je u Sarajevu gdje je i zaređen na Petrovo 1914. Svećenički put započeo je i završio u župi Stup. Najprije je bio kapelan u toj župi od 1914. do 1916. poslije čega postaje župnikom u: Deževicama, Solakovoj Kuli, Prozoru, Zavidovićima. Na Stup, ovoga puta kao župnik, ponovno se vraća krajem ožujka 1936. te ostaje do smrti.

Partizani prerušeni u četnike

Prema iskazu Josipa Perića kojega je 28. listopada 1994. zapisao don Anto Baković i objavio u Hrvatskom martirologiju XX. stoljeća na 602. stranici opisana je Subašićeva smrt. O ubojstvu stupskog župnika zabilježeno je: „Župljani tvrde da su to bili komunisti, partizani, koji su umjesto titovke na glavu nabili šubaru. Natjerali su dvojicu župljana (op. Stjepana Pušića i Franju Mišića), pod prijetnjom smrti, da pozovu župnika neka ide, navodno, bolesniku. Župnik Subašić je noću ustao, čuo poznati glas svojih župljana, ne znajući da se iza njih nalaze razbojnici, povjerovao, brzo se spremio i pošao. Partizani, prerušeni u četnike, nisu ih dugo vodili. Svu trojicu su kod župnog ureda zaklali. U stupskom groblju postavljena im je spomen-ploča.“

Don Baković u istom tekstu napominje da je i sam u tom razdoblju živio u Sarajevu te da se dobro sjeća ubojstva župnika Subašića, kao i mišljenja katolika o tomu činu. „Što su komunisti – novi vlastodršci – htjeli dobiti s ovim ubojstvom?“, pita autor te sam nudi odgovor: „Stup je omiljeno Gospino svetište i hodočasničko mjesto sarajevskih katolika. Očito je da su komunisti htjeli zastrašiti sarajevske katolike da sada zaborave hodočašća Stupskoj Gospi jer eto kako je prošao poznati župnik – mogli bi proći i oni koji hodočaste Stupskoj Gospi.“

Prestanak sarajevskih procesija

Godina u kojoj je Subašić ubijen ujedno je bila i početak kraja procesija koje su o blagdanima Velike i Male Gospe počinjale od katedrale te su ulicama Sarajeva išle sve do Stupa. Katedralnim vjernicima pridruživali su usputno i župljani ostalih župa. Posljednja takva dogodila se 1945. što je bio i svojevrsni protest komunističkoj vlasti. Sutradan su mnogi vjernici uhićeni zajedno s dekanom Dragutinom Čelikom, kasnijim banjolučkim biskupom.

Ivan Subašić bio je samo jedna od nizu žrtava komunističkog progona Katoličke Crkve u Jugoslaviji koji je ubio više od 600 svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova.

Vrijedno spomena je i to da je sam Subašić ratne 1942. u svom dopisu Vrhbosanskoj nadbiskupiji pisao o četničkom pokolju u Rami u listopadu te godine. Dio toga teksta citirao je mons. Ante Meštrović u svojoj propovijedi na misi za sve pokojne Ramljake svih župa koji su nastradali tijekom 20. stoljeća, 16. listopada 2016. u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu: „Došao sam na željezničku postaju Rama pred podne, posjetio sam fra Antu Ravlića koji se nalazi na Rami kod časnih sestara Maloga Isusa, a izbjegao je sa Gračaca. Fra Anto i izbjegli Prozoraci su plakali radi stradanja što su ga počinili četnici pod vodstvom savezničke talijanske vojske. Katolička sela popaljena, ljudi poklani, djevojke oskvrnjivane, kuće opljačkane, stoka otjerana… žito iz kuća oteto, pokućstvo i odijelo izvučeno. Sve to i dalje rade. Četnici se (negdje) izgrlili s partizanima te neki odredi četnika i partizana otišli pod oružjem prema Čapljini… U Solakovoj Kuli zapaljen je do temelja župski stan, crkva orobljena, oltar slupan sve pred talijanskom vojskom. U selu Bare, župa Sol. Kula, poklano je devet osoba… u uzdolskoj župi isto.”

Ne postoji dokaz da je ovo njegovo pismo imalo veze s motivima njegova ubojstva, ali je u svakom slučaju zanimljivo da je pisao o četničko-partizanskim zločinima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Župnik Subašić ubijen je kada je imao 55 godina, a njegovi zemni ostaci položeni su na groblju na Stupu u neposrednoj blizini kapele.

D. K., KT