Austrijski kathpress.at piše kako su u Vatikanu, za Papu i njegovu diplomaciju, Sveta zemlja i Jeruzalem došli su na vrh liste prioriteta kada se pojavila nova politička scena i eskalacija nasilja s krajem britanskog mandata 1948.

Papa Pio XII. posvetio je čak sedam enciklika, obraćanja i intervencija, za koje je održavanje svjetskog mira bilo temeljno pitanje nakon završetka Drugog svjetskog rata, ovom problematičnom mjestu.

"Jeruzalem je svet za sve: za Židove Davidov grad i Hram, za kršćane mjesto Isusove smrti i uskrsnuća, a za muslimane je svetinja jer je Muhamed ovdje napravio svoje noćno putovanje", rekao je papa Pio XII. komentirajući linije podjele u napetom arapsko-izraelskom sukobu koje idu i po vjerskim linijama što rezultira da Jeruzalem postaje osjetljiva vjerska i politička točka.

Od samog početka Pio XII. je pozdravio plan podjele UN-a iz studenoga 1947., koji je predviđao podjelu Palestine na židovsku i arapsku državu kao i internacionalizaciju Jeruzalema, kao corpus separatum, pod međunarodnom kontrolom.

Čak i kada od plana podjele nije bilo ništa, kada je Izrael u ratu za neovisnost proširio svoj dio zemlje, a Jeruzalem hermetičkom granicom podijeljen između Izraela i Jordana, Sveta Stolica je u početku ostala pri svom stavu.

Sadržaj enciklike

Ključni dokument je enciklika Redemptoris nostri koju je napisao Pio XII. 15. travnja 1949., na Veliki petak. Nedugo prije toga došlo je do prekida vatre nakon izraelskog rata za neovisnost. "Misli kršćana okrenute su 's najvećim poštovanjem onoj zemlji ... u kojoj je Isus Krist proveo svoj zemaljski život, prolio svoju krv i pretrpio smrt'", otvorio je Pio XII. njegovu poruku koja je bila napisana na tri stranice.

Izrazio je "gorku tugu" zbog položaja kršćana i nesigurnih uvjeta na svetim mjestima. Zažalio je što je čak i nakon završetka oružanih sukoba bilo "pritužbi o skrnavljenju svetišta i karitativnih mjesta te o uništavanju miroljubivih redovničkih domova" te što je ostala neriješena sudbina bezbrojnih izbjeglica "koji žive u progonstvu i u siromaštvu u logorima". Njegov je apel bio: "Svi odgovorni trebaju osigurati da 'svi dobiju pravdu'".

U Redemptoris nostri papa Pio se, naravno, usredotočio na status i budućnost svetih mjesta. Ponovio je svoj poziv, koji je već nekoliko puta izrekao, da se "internacionalizacijom Jeruzalema i njegove okolice" najbolje može osigurati sigurnost spomenika Božanskom Spasitelju. Posvijestio je da takav pravni ustav mora biti osiguran zajedničkim sporazumom između miroljubivih nacija.

Pape i vatikanski diplomati odavno su se odmakli od maksimalnog zahtjeva za internacionalizacijom Jeruzalema. Oni zagovaraju međunarodno zajamčeni statut koji drži Sveti grad izvan političkih sukoba i jamči jednaka prava za pripadnike sve tri religije. Jedino se tako može sačuvati povijesni karakter te vjerska i kulturna obilježja grada. Vatikan se ne bavi samo slobodnim pristupom svetim mjestima. Također, ne radi se na tome da Crkvu Svetog groba, Zid plača ili Kupolu na stijeni učini ekstrateritorijalnim mjestima.

Nova rasprava o posebnom statusu

Nedavno se na kršćanskoj strani ponovno otvorila rasprava o posebnom statusu Jeruzalema. Rečeno je da bi sveta mjesta trebala dobiti vlastiti međunarodni pravni status kao mjesta susreta kako bi bila izuzeta od nacionalnih zahtjeva. To bi također mogao biti doprinos viziji mira ili barem pokrenuti stanje u mrtvoj točki.

Latinski patrijarh Pierbattista kard. Pizzaballa pozvao je kršćane da razviju sustavniji, vjerski utemeljen stav o Jeruzalemu i da bolje opravdaju svoj stav o Svetom gradu. Inače, dok muslimani i Židovi podjednako imaju vrlo jasan vjerski narativ, kršćanima je teško adekvatno opravdati vlastitu viziju otvorenog, univerzalnog Jeruzalema.

„Mi kršćani govorimo o miru, dijalogu i pomirenju kao sastavnom dijelu identiteta i poziva Svetog grada, ali smo vrlo nejasni kada treba objasniti na čemu temeljimo ta načela iz vjerske perspektive“, rekao je kardinal Pizzaballa.

Prema kršćanskoj viziji Jeruzalem mora biti grad nad kojim "nitko nema monopol", koji prima sve ljude i svima je otvoren. Također, Jeruzalem je jedino mjesto gdje su zastupljene sve kršćanske denominacije i gdje su podjele “bolnije vidljive nego bilo gdje drugdje”. Ujedno, to je elementarni dio jeruzalemskog identiteta i poziva na pronalaženje zajedničkog jezika – i crkve bi u njemu trebale biti zastupljene.

Takav bi zajednički narativ također mogao pomoći u razvoju kršćanske strategije za budućnost Jeruzalema i za rješavanje sukoba koji nadilazi trenutni krizni menadžment. "Trenutno gasimo požare i reagiramo na krize i hitne slučajeve, ali ne možemo to ostaviti na tome, moramo razviti strategiju," poručio je patrijarh Pizzaballa.

Za kraj dodajmo kako u Svetoj zemlji prema procjenama iz 2021. ima oko 182 000 kršćana, dok je Izrael država s oko 9,5 milijuna stanovnika.

M. A., KT