Prvi američki predsjednik – saveznik katolicima


Religiozni život Georgea Washingtona godinama je izazivao brojne spekulacije. Iako je bio član anglikanske zajednice, vodila se rasprava o tomu je li bio više deist, nego pravi sljedbenik bilo koje određene denominacije...

Dio razloga za takvo stajalište bio je to što su Washingtonova pisma izbjegavala spominjanje Isusa i umjesto toga pozivala se na „Velikog arhitekta“ i „Providnost“ – izraze koji su općenito više povezani s deistima, nego s bilo kojom organiziranom religijom.

No, zasebno stajalište drži povjesničar Benson J. Lossing koji je o Washingtonu rekao: „Bio je kršćanin liberalnih nazora i smatrao je sve vjerne muškarce jednim tijelom, 'ili Crkvom Kristovom na zemlji', bez obzira na vjeroispovijest.“

Kakva god bila njegova istinska vjerska uvjerenja, Washington – koji je donirao vlastiti novac za izgradnju katoličke crkve u Baltimoreu – zasigurno se činio prijateljskijim prema katolicima, nego većina Amerikanaca njegova doba.

Istina je kako je 1750-ih položio antikatoličku prisegu. Međutim, ova vrsta prisege bila je uvjet za svakoga tko je želio imati položaj u kolonijalnoj vladi.

Kada je u lipnju 1775. preuzeo ulogu zapovjednika kontinentalne vojske, više nije morao polagati takve prisege. I tijekom svog mandata kao general, bio je nazočan na mnogim različitim vrstama vjerskih obreda.

Također, zabranio je slavlje Noći Guya Fawkesa, na kojoj je bio običaj da veseljaci spaljuju likove papa.

Nakon što je 1789. postao prvi predsjednik SAD-a, Washington se nadao kako će njegova novonastala nacija moći izbjeći „užase duhovne tiranije“. Čvrsto je vjerovao kako bi svi ljudi trebali „biti zaštićeni u štovanju božanstva u skladu s nalozima [njihove] vlastite savjesti“.

U ožujku 1790. biskup John Carroll (prvi katolički biskup u SAD-u) pisao je Washingtonu uime američkih katolika: „Vaše uzvišene maksime i neumorna pozornost na moralno i fizičko poboljšanje naše zemlje već su proizveli najsretnije učinke.“

Također, Washington je napisao pismo američkim katolicima izražavajući nadu da će se svi Amerikanci sjetiti katoličkog doprinosa neovisnosti.

Nakon što je završilo njegovo predsjedništvo 4. ožujka 1797., preminuo je nakon iznenadne bolesti 14. prosinca 1799. u 67. godini života.

Točan uzrok i okolnosti njegove smrti predmet su stalnih nagađanja i rasprava. Jedan izvještaj tvrdi da ga je, dok je bio na samrtnoj postelji, krstio isusovački svećenik čime je postao katolik. Međutim, ne postoje uvjerljivi dokazi koji podupiru ovu tvrdnju. A The American Catholic Historical Researches opisao je takav scenarij kao „nevjerojatan“.

U svakom slučaju čini se da je bio pravi prijatelj Crkve u doba kada su američki katolici trebali prijatelja na vlasti.

J.P., KT