Revolucionarna misija srednjovjekovne bolnice


Srednjovjekovne bolnice bile su doslovno gostoljubive ustanove koje su nudile zdravstvenu skrb, sklonište i hranu za putnike, hodočasnike i siromašne podjednako.

U punom smislu riječi, bile su to ustanove koje je osnovala Crkva i poduprla lokalna i carska vlast. Njihovo „zlatno doba“, kako je objasnila Lucie Laumonier sa Sveučilišta Concordia u Kanadi, nastupilo je tijekom takozvane „dobrotvorne revolucije“ visokog srednjeg vijeka, važne prekretnice „u načinu na koji su obični ljudi razmišljali o svojim susjedima u potrebi i ponašali se prema njima“.

Kad su prosjački redovi preuzeli zavjete siromaštva kao način nasljedovanja Krista, oni koji nisu svojom voljom bili siromašni, viđeni su drugačije – njima se pružala prilika da se uključe u karitativni rad i pokornička djela milostinje.

Tijekom 12. i 13. stoljeća nove bolnice često su osnivane u tim prosjačkim redovima. Dijelom zbog ove dobrotvorne revolucije, laici su također financirali male bolnice u svojim zajednicama. Ubrzo su ih i lokalne vlasti slijedile uvidjevši da te ustanove pomažu promicanju općeg dobra – osobito nakon što je kuga povećala broj siromašnih i, posljedično, potrebu za bolnicama koje bi mogle pomoći u poduzimanju dobrotvornog rada.

Kao što je Laumonier objasnila – samo je u Engleskoj više od 300 bolnica, hospicija i kuća za gubavce osnovano između 1100. i 1250. U Parizu je do kraja srednjeg vijeka bilo 60 bolnica za populaciju veću od 100 000 ljudi; i Lyon je oko 1320. brojao 20 bolnica.

Način upravljanja bolnicama ovisio je o tomu je li bolnicu osnovala redovnička družba, mjesni biskup, grad ili laici.

Bolnice koje je utemeljio samostanski red slijedile su pravilo reda; biskupijske su slijedile pravilo Sv. Augustina, a gradske su pripadale gradu, te bi službenici imenovali upravitelje i određivali raspoloživi proračun. Bolnice koje su osnovali laici pokušavale su dobivati sredstva od crkvenih ili civilnih vlasti.

Ako su redovnici članovi takvog reda, trebali su raditi u bolnici, uz pomoć braće i sestara laika koji su u zamjenu za svoj rad bili zaštićeni, nahranjeni i odjeveni. Međutim, neki bi redovi u potpunosti delegirali upravljanje bolnicom laicima, čak i ako nisu pripadali redu.

J.P., KT