ned, 25. siječnja 2026. 08:29
Špilja Apokalipse – koja se nalazi uz prometnicu koja povezuje Skalu s Chórom na grčkom otoku Patmosu – i danas privlači posjetitelje jer jedan od najzahtjevnijih tekstova kršćanstva smješta u konkretan povijesni okvir…
Stoljećima kršćani prepoznaju ovu malu špilju kao mjesto na kome je apostol Ivan primio viđenja zapisana u Knjizi Otkrivenja. Lokacija je i dalje aktivno mjesto bogoslužja u sklopu Grčke Pravoslavne Crkve, a 1999. uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine.
Prema ranoj kršćanskoj predaji, Ivan je poslan na Patmos za vrijeme vladavine rimskog cara Domicijana. Progonstvo je u Rimskom Carstvu bilo uobičajena kazna, osobito za one za koje se sumnjalo da se bave proroštvom, što su rimske vlasti smatrale političkom prijetnjom. Otok je služio kao mjesto zatočeništva, a Ivanov boravak ondje odražavao je širi pritisak s kojim su se suočavale prve kršćanske zajednice.
Predaja tvrdi kako je upravo u tom razdoblju progonstva Ivan doživio viđenja koja su kasnije kružila među kršćanskim Crkvama u Maloj Aziji. Uz pomoć svoga učenika Prohora diktirao je ono što je vidio i čuo obraćajući se zajednicama koje su se borile s progonima i nesigurnošću. Tekst koji je tako nastao postao je posljednja knjiga kršćanske Biblije, obilježena snažnim slikama i trajnim naglaskom na ustrajnost, sud i nadu.
Unutrašnjost špilje čuva obilježja koja se dugo povezuju s tom predajom. Pukotina u stijeni u lokalnom se pamćenju smatra mjestom s koga je Ivan čuo božanski glas. Tri uska otvora u kamenu tumače se simbolično kao upućivanje na Presveto Trojstvo. Izbočina i udubljenje u zidu pokazuju se kao mjesta na kojima se ostarjeli apostol mogao odmarati ili diktirati svoje riječi. Iako se takvi detalji ne mogu povijesno potvrditi, oni su dio neprekinute pobožnosti prisutne na ovom mjestu.
Iznad špilje uzdiže se samostan Sv. Ivana Teologa, utemeljen 1088. uz potporu bizantskog cara Aleksija Komnena. Izgrađen kao utvrđeni kompleks, samostan je oblikovao vjerski i društveni život otoka te potaknuo razvoj Chóre kao njegova upravnog i duhovnog središta. Rukopisi, ikone i liturgijski predmeti koji se ondje čuvaju svjedoče o dugoj ulozi Patmosa u kršćanskoj učenosti i bogoslužju.
Knjiga Otkrivenja nastala je u okolnostima zatočeništva, a ne moći ili utjecaja. Tiha, postojana molitva u špilji trajno podsjeća na svoj izvorni kontekst.
J.P., KT