Srednjovjekovno umijeće čitanja
ned, 18. prosinca 2022. 09:13
Arhiv Europeana nudi online putovanje u sedam poglavlja objašnjavajući kako su srednjovjekovni ljudi čitali od godine 500. do 1550.
Europeana je velika internetska arhivsko-obrazovna stranica koja čuva europsku kulturnu baštinu u digitalnom formatu. Omogućuje entuzijastima, profesionalcima, nastavnicima i istraživačima digitalni pristup obilju materijala europske kulturne baštine (umjetnička djela, knjige, glazba i videozapisi o umjetnosti, novinama, arheologiji, modi, znanosti, sportu i još mnogo toga) organizirana po zbirkama. Posebnu pozornost zaslužuje njihov srednjovjekovni arhiv. Jedna od njihovih nedavno organiziranih internetskih izložbi naslovljena je Umijeće čitanja u srednjem vijeku – putovanje kroz društvo srednjovjekovne Europe kako bi se otkrila bogata paleta u kojoj se manifestiralo čitanje.
Europski srednji vijek, povjesničari se donekle slažu, ide od kasne klasične antike do ranog novog vijeka – to jest općenito pokriva godine od 500. do 1500. (iako je Europeana produžila nadnevak na 1550. kako bi uključila postupni prijelaz s pisane na tiskanu komunikaciju na ovoj izložbi). Sada, pojam „srednjovjekovni“ je mnogo kasniji izum: umjesto da misle kako žive u donekle srednjem razdoblju između klasične antike i renesanse, „srednjovjekovni“ ljudi su razumjeli svoj dan i doba (moglo je to biti u 700. ili 1200-ih) kao nastavak antike.
Uopćeno je mišljenje da je pismenost bila prilično rijetka u srednjem vijeku, kao neka vrsta tajne vještine kojom su vladali samo neki privilegirani redovnici, svećenici i svaki drugi više ili manje pametan plemić. Iako u tome ima istine, Europeana objašnjava kako je to anakrono gledište, „smatra se da je osoba pismena ako zna čitati i pisati, a nepismena ako ne zna“, to jest ovisi o tome što bismo trebali razumjeti pod nepismenošću u srednjem vijeku i sam kontekst. Prema njegovu biografu Einhardu, sam Karlo Veliki znao je čitati, ali ne i pisati.
Zapravo, u srednjem vijeku je bilo mnogo načina za „čitanje“. Crkve su se smatrale „biblijama nepismenih“, a ljudi su mogli s lakoćom „čitati“ slike (slike, oltare, kapelice i vitraje), odnosno mogli bi identificirati priče, teme, klasike i biblijske likove, metafore, legende i još mnogo toga samo gledajući sliku. Poznavanje klasičnih i biblijskih tekstova nije bilo nimalo neobično tijekom srednjeg vijeka. Kako objašnjava Europeana, „bilo je uobičajeno da se tekstovi čitaju naglas pred publikom“.
Sedam različitih poglavlja ove internetske izložbe ide od samostanskog njegovanja latiniteta u ranom srednjem vijeku, sve do stvaranja novih književnih žanrova (odnosno dvorske književnosti) u kasnom srednjem vijeku, preko usvajanja pisanja i čitanja trgovaca i obrtnika za njihove svakodnevne potrebe, te uključivanje nekih narodnih jezika čak i u vjerskim sredinama – za koje se obično misli da su isključiva dominacija latinskog.
J.P., KT
Izdvojeno
Ljudi, život, običaji
.JPG&w=420&h=235&zc=1&hash=6a2a1a4b7243d308493217f1e82d5421)
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
