Santa Fe
Sub, 15. Srpanj 2017. 13:22 Santa Fe
Loretska kapela u Santa Feu, Novi Meksiko, dom je izuzetnoga stolarskog umijeća, ali i barem tri velike tajne koje u priču uključuju i Sv. Josipa.
Stubište Loretske kapelice u Santa Feu, Novi Meksiko, nadaleko je poznato zbog toga što ga obavijaju barem dvije tajne: identitet graditelja i fizika strukture.
Nitko, naime, nije u mogućnosti objasniti kako struktura stepenica može stajati na svojim nogama bez ikakvoga središnjeg potpornja - priča je koju prenosi Aleteia.
No, vjerojatno postoji i treća misterija: iako je poznato da je stepenište načinjeno od drveta smreke, ipak nitko ne zna odrediti od koje podvrste je, a i to kako je drvo dospjelo u kapelu.
Naime, prema odredbi biskupa Santa Fea, Jeana Baptiste Lamya, godine 1852., podignuta je Kapelica Naše gospe od noći (nadahnuta Sv. Kapelom u Parizu). I data je na brigu Loretskim sestrama koje su bili stigle iz Kentuckya kako bi ovdje osnovale školu za djevojke.
Kada je, pak, zdanje bilo gotovo, graditelji su se suočili s neočekivanim problemom: nisu mogli dodati stepenište koje bi vodilo do kora na drugom katu.
Očito je bilo da je došlo do otužne pogreške u samom projektu - međutim projektant Antonio Mouly, nije to mogao riješiti, s obzirom da je u međuvremenu preminuo.
Kada su ipak sestre inzistirale na izgradnji stepeništa, graditelji su im rekli kako će to biti nemoguće te da bi izgradnja normalnih stepenica zauzela puno prostora. Stoga su sestrama savjetovali da jednostavno sruše kor.
Umjesto toga redovnice su odlučile moliti devetnicu Sv. Josipu, zaštitniku stolara, tražeći rješenje.
Nakon završetka devetnice, prema svjedočanstvima koje su se prenosile s generacije na generaciju sredinom 19. stoljeća, jedan je čovjek došao na vrata kapelice, govoreći da će on napraviti stepenište pod jednim uvjetom: da mu jamče potpunu privatnost.
Tako se stranac zaključao u kapelicu na tri mjeseca, a sa sobom je uzeo: pilu, vinkl i nekoliko jednostavnih alatki, te po završetku posla samo nestao, ne tražeći nikakvu nadoknadu za rad.
Stepenište, koje je oko šest metara visoko, ima dva puna zaokret oko svoje osi sve dok ne dosegne kor.
Sagrađeno je bez ijednog čavla ili ljepila te mu nedostaje bilo koja vrsta središnjeg potpornja. Konstrukcija o sebi zapravo govori kako je "nemoguća".
Neki su bili mišljenja kako će se urušiti prvog trenutka kada se netko krene penjati stepenicama, premda su smatrali da je središnja spirala dovoljno uska te zapravo predstavlja potporanj sama sebi.
U svakom slučaju, originalno stubište nije bilo pričvršćeno ni uz jedan zid sve do 1887., deset godina kasnije, kada je dodana ograda i spirala onda pričvršćena za obližnji stup.
Tradicija tvrdi da tajna identiteta stolara koji je napravio stubište nije nikada stvarno riješena, a ne postoje ni izvješća o isporuci drveta da bi se moglo otkriti odakle je i kako došlo. Tijekom tri mjeseca gradnje, nitko nije vidio ikoga da je ušao ili izišao iz kapelice.
A kako je stolar otišao prije nego mu je časna majka platila, Loretske sestre ponudile su nagradu onomu tko bi im otkrio ime i prezime majstora, ali nitko se nije pojavio.
Stoga se od tada gradnja ovih stepenica pripisuje samome Sv. Josipu.
Ova je zanimljiva priča bila podloga filmu Stepenište - The Staircase (1998.), redateljice Karen Arthur.
KT