Što znamo o slobodi izražavanja?


Budući da kroz projekt „Škola volonterizma“ govorimo i o medijima, od njih je neodvojiva jedna od temeljnih ljudskih, političkih i medijskih sloboda, a to je sloboda izražavanja.

Ovaj pojam se razvijao usporedo s razvojem koncepcije ljudskih prava i sloboda, kakve su prvi put sustavno formulirane u razdoblju prosvjetiteljstva, 17. i 18. stoljeću u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. Kako donosi Leksikon radija i televizije, prvi zakon o slobodi tiska donesen je u Švedskoj (1766.), dok je tijekom Američkoga rata za neovisnost u Deklaraciji o pravima države Virginije (1776.) sloboda tiska proglašena jednom od temeljnih sloboda, a Prvi amandman američkoga Ustava (1791.) bezuvjetno zabranjuje ograničavanje slobode govora ili tiska.

Sloboda izražavanja, kako vidimo, dakako je jedna od najpozitivnijih stvarnosti današnjice, no uz nju je i te kako važno biti svjestan i odgovornosti, koja se, nažalost nerijetko zanemaruje. Tako, u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina, koja je usvojena na početku Francuske revolucije (1789.), sloboda misli i mišljenja zaštićena je kao jedno od najdragocjenijih ljudskih prava. Svaki građanin može slobodno govoriti i pisati, s tim da odgovara za zlouporabu slobode u određenim slučajevima. Sloboda izražavanja je i jedna od četiri slobode u Deklaraciji američkoga predsjednika F. D. Roosevelta (1941.) koja je nakon Drugog svjetskog rata postala sastavni dio mnogih međunarodnih dokumenata koji definiraju i štite područje prava i sloboda (Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. i dr.).

Zakonsko jamstvo slobode izražavanja, koje obuhvaća i slobodu medija, bitno je kao pravno sredstvo suzbijanja pritisaka na medije kakvi se događaju u autoritativnim i totalitarnim sustavima (gdje su pritisci izravni, preko represivnih zakona i ideologizacijom), ali i u demokratskim sustavima u kojima središta političke i financijske moći nastoje podrediti medije svojim interesima, na što upozorava Međunarodna novinarska federacija (IFJ). Odnos medija i političkih vlasti gotovo je redovito konfliktan, suparnički i konfrontiran, zbog nastojanja političkih elita da kontroliraju medije (napose u autoritarnim režimima), i tako ugroze temeljne vrijednosti novinarstva – služenje javnosti, nepristranost i objektivnost.

J.P., KT