Stvarna ljubavna priča iz Auschwitza


Jerzy i Cyla su se zaljubili jedno u drugo u vrijeme dok su bili zatočenici koncentracionog logora koji je postao simbol nacističkoga zla: Auschwitza.

Jerzy, tada 62-godišnjak, nestrpljivo je čekao u zračnoj luci u Krakowu da sleti zrakoplov iz New Yorka. U njemu je bila njegova „mala Cyla“. U ruci je držao 39 ruža – za isto toliko godina koliko se nisu vidjeli.

Njihova nesvakidašnja ljubavna priča započela je u zimu 1943. kada su se prvi put susreli u nacističkom koncentracionom logoru Auschwitzu. On je bio zatočenik još od 1940. – uhićen kao član poljskog pokreta otpora.

„Već na prvi pogled zaljubio sam se u njenu ženstvenost, njen osmjeh, njeno nice!“, govorio je Jerzy u razgovoru za Poljski radio. „Paradoksalno, proživio sam najbolje dane svoga života dok je smrt bila svuda oko mene“, konstatirao je.

Ljubav u logoru

Jerzy Bielecki dobro pamti točan trenutak kada je vidio dolazak grupe od desetak židovskih djevojaka u silos u Auschwitz. Sve su bile smeđokose i smijale su se; izgledalo je kao da se zabavljaju. Bile su začuđujuće uredne na jednom takvom mjestu: nosile su bijele kecelje na izvanredno čistim bluzama, sa šalovima povezane u kose.

„Izbezumljeno sam se vrtio oko sebe kad sam ih vidio. Žene? Ovdje? Nisam mogao pojmiti što će se dogoditi od toga trenutka. Jedna mi se od djevojaka nasmijala i namignula. Ja sam pocrvenio k'o dijete“, prisjetio se Jerzy.

Cyla Cybulska je potjecala iz maloga sela na istoku Poljske. Zajedno s cijelom obitelji – roditeljima, malom sestrom i dva brata, deportirana je u logor u siječnju 1943. I jedina je ona preživjela.

„Bilo nas je 50-ak zatvorenica s njemačkim nadglednikom, smješteno u zgradi do silosa. Bila je to nevjerojatna sreća. Spavali smo u relativno suhom podrumu na madracima od slame“, rekla je Cyla dodavši: „Morali smo se kupati svako jutro i svako večer – jer je to zahtijevao posao obrade vreća brašna za logorski silos.“

Tu se Cyla i zaljubila u Jerzya, mladog poljskog katolika koji je bih uhićen dok je pokušavao prijeći mađarsku granicu kako bi se pridružio francuskoj vojsci. Vremenom se njihova njihova ljubav rasplamsavala. Običavali su razgovarati tijekom obroka u tvornici zahvaljujući tomu što potplaćeni čuvari nisu obraćali pozornosti na njih.   

„Bio sam lud za njom. A vidio sam da ni ona nije nezainteresirana za mene. Bili smo kao tinejdžeri koji na klupi u parku kradu poljupce, dok smrt grmi oko nas“, govorio je Jerzy.

Izbavljenje iz smrti

Kao u filmskoj priči, jednoga je dana Cyla došla plačući k Jerzyu. Njezinu je najbolju prijateljicu upravo ubilo SS-ovac. Povukao je okidač dok je nišanio njezin vrat, i to samo tako – bez ikakva razloga. „Ne plači Cyla. Izbavit ću te iz ovoga pakla“, obećao joj je Jerzy te odmah počeo pripremati njihov bijeg.

„Bilo je to kao neki klik. Ne bih imao hrabrosti učiniti to sam. Znao sam kako inače pokušaji bijega završavaju. Ali za Cylu i našu ljubav bio sam spreman na sve, čak i nemoguće“,  prisjetio se Jerzy te opisao kako je zamolio prijatelja da mu nabavi njemačku odoru. I dobio ju je u dijelovima. Uspio je nabaviti propusnicu, zahvaljujući svojoj relativno privilegiranoj poziciji zatvorenika koji je govorio njemački. No, kada je njegov plan za bijeg bio spreman, u svibnju 1944., djevojke su preko noći prestale dolaziti na posao u silos.  Nije znao je li Cyla uopće živa.

Nekoliko mjeseci poslije, primio je poruku: „Jurek (na poljskom umanjenica od Jerzy) dragi, radim u praonici. Pokušaj me pronaći.“ Morali su se ponovno vidjeti. I 20. srpnja 1944., Jerzy je imao vremena prišapnuti joj: „Sutra će te pokupiti SS-ovac iz političkog odjela radi ispitivanja. Vidimo se sutra.“ Cyla nije ništa pitala.

Sljedećega dana vidjela je ispred ulaza… Jerzy prerušen u Rottenfürher SS odoru. Pozdravio je čuvara i poveso Cylu sa sobom. Još su morali pokazati propusnicu na izlazu iz logora… i onda bi bili slobodni!

Razdvajanje

Nakon devet noći pješačenja, stigli su u kuću Jerzyjeva ujaka. Zbog sigurnosti, odlučili su se razdvojiti. Jerzy se pridružio Poljskom pokretu otpora, a Cyla se sakrila među seljake u jednom malom selu. Kada je došao kraj rata, ona nije mogla dobiti nikakve vijesti o svom ljubljenom.

Jednoga joj je dana rečeno kako je poginuo u borbama. Očajna, odlučila je poći u New York kako bi pokušala sve zaboraviti i započeti novi život. Ono što nije znala jest da je područje na kojemu se nalazio Jerzy, oslobođeno samo tri tjedna poslije ostalih. Kada se on naposljetku uspio dokopati slobode, pošao je tražiti svoju dragu… no već je tri tjedna bilo kasno.

Njegova mu je obitelj rekla kako je Cyla preminula u bolnici u Stockholmu, baš pred odlazak u Ameriku. Nije znao da je to laž. Moguće da njegovi nisu htjeli da se oženi Židovkom?

Ruže za izgubljene godine

Mnogo godine poslije, u New Yorku, Cyla je bila udovica već nekoliko godina i majka jedne kćerke. Bila je 1982. kada je svojoj spremačici Poljakinji ponudila kavu – rijetka prilika kada je mogla razgovarati s nekim od svojih zemljaka. Tada je ispričala svoju priču o bijegu iz Auschwitza i ljubavi koju je tada imala. Na njeno iznenađenje spremačica joj je rekla kako je na Poljskoj televiziji vidjela čovjeka koji je baš istu priču ispričao. Bio je ravnatelj jedne škole, a njegovo je ime bilo… ako se može točno sjetiti… Jerzy.

„Nisam mogla vjerovati“, rekla je Cyla. „Našla sam njegov broj. 'Jurek, to sam ja, tvoja mala Cyla!' Kada je čuo moj glas, kad sam ga nazvala u zoru, odmah je shvatio da je to njegova ljubav iz Auschwitza“, prisjetila se.

Nekoliko mjeseci poslije, odlučila je susresti ga. Kupila je avionsku kartu za Krakow. Jerzy je čekao u zračnoj luci držeći 39 ruža u rukama… Ljubav je ponovno rođena, a emocije su bile neizmjerne. Međutim, Jerzy se nakon rata oženio i, dakako, nije htio napustiti svoju ženu i djecu.

„Sudbina je tako htjela“, konstatirao je i dodao: „No, da mogu učiniti nešto, ipak ne bih ništa mijenjao.“

Cyla Cybulska koja je umrla 2006. i Jerzy Bielecki koji je preminuo 2011. ostali su prijatelji do kraja svoga života. On je 1985. primio nagradu Pravednik među narodima.

KT/ aleteia