Svjedoci opasnosti srednjega vijeka


Pronađeni ostatci nekoliko redovnika poučavaju stručnjake više o opasnostima s kojima su se suočavali ljudi koji su živjeli u srednjovjekovno doba…

Istraživanje je provedeno u Cambridgeu, a ostatci su iskopani s triju različitih grobalja. Rezultati pokazuju kako je niža klasa bila u najvećoj opasnosti od ozljeda, ali da ni svećenstvo nije bilo izuzeto od nesreća. Frakture su bile jedan od najvećih uzroka slučajne smrti, prisutne u svim društvenim klasama…

U studiji objavljenoj u The American Journal of Physical Anthropology, ispitivani su ostatci koji datiraju od 1100-tih do 1530-ih. Groblja su uključivala lokalnu župu, bolnicu i augustinski samostan. Vodeća autorica dr. Jenna Dittmar objasnila je kako tri grobna mjesta sadrže primjere ostataka svake društvene klase. Župno groblje služilo je običnom narodu, dok se u samostansko ukapalo svećenstvo i nešto plemstva.

Tijekom studije identificirani su prijelomi kostiju među najčešćim smrtnim ozljedama, što sugerira slučajnu smrt. Otkriveno je kako je gotovo polovica (44%) osoba pokopanih u župnom groblju imala prijelome. Kako je ovo bilo groblje za radnike, jasno je da je radnička klasa bila izloženija riziku. Međutim, utvrđeno je i da je svećenstvo bilo u značajnom riziku od ozljeda jer je gotovo trećina (32%) ostataka samostanskog groblja imala prijelome. Prisutnost takvih ozljeda značajno se smanjila na 27% na mjestu bolničkog groblja.

Dr. Dittmar je primijetila kako dva kompleta posmrtnih ostataka iz samostana upućuju na to da je i svećenstvo bilo u opasnosti. Jedan od najoštećenijih ekshumiranih kostura pripadao je redovniku. Posmrtni ostatci pokazali su da su muškarcu slomljeni vrat i noge.

„Ozljede koje ima najsličnije su onima što ljudi dožive kada ih automobil udari, točno na razini bedara. Mislimo da je sigurno reći kako je vjerojatno umro uslijed neke ozbiljne vrste nesreće u kojoj je sudjelovao“, kazala je dr. Jenna.

Također, utvrđeno je kako je još jedan redovnik preminuo od udarca tupim predmetom, s mogućim obrambenim ranama na rukama. To sugerira kako su fratra banditi mogli obmanuti, ali moguće je i da mu je nešto palo na glavu. Da je pokojnik zapravo ubijen – bio bi to jedini primjer takvog nasilnog kraja pronađen na bilo kojem od triju mjesta u Cambridgeu.

Dittmarin tim i dalje radi na ekshumaciji još ostataka sa svih triju mjesta. Iako je posao još uvijek u tijeku, ona preliminarno zaključuje kako je srednjovjekovni život bio težak za sve.

J.P., KT