U prigodi obilježavanja ovoga dana, dobro je podsjetiti na početke ove organizacije.
U namjeri da sklopi poslovni sporazum s onodobnim francuskim carem, Napoleonom III., Dunant se slučajno našao na poprištu bitke kod Solferina i San Martina u sjevernoj Italiji 24. lipnja 1859. Po završetku borbi, na samome bojištu zatekao je desetke tisuća ranjenih i umirućih vojnika, kojima nitko u tom trenutku nije pružao pomoć niti brigu. Ganut njihovim patnjama, uz pomoć mještana okolnih sela spontano je u obližnjim crkvama i kućama organizirao skrb ranjenicima, bez obzira na stranu kojoj su vojnici u sukobu pripadali. Usto je njegovim zalaganjem iz francuskog zarobljeništva pušten veliki broj austrijskih liječnika, koji su žrtvama bitke pružili potrebnu medicinsku pomoć. Taj je događaj, kako se navodi na hzjz.hr,  u potpunosti promijenio Dunantov život. U knjizi pod nazivom Sjećanje na Solferino objavljenoj 1862. istaknuo je potrebu osnivanja društava za pomoć te sklapanja međunarodnih ugovora kojima bi se zajamčila neutralnost i regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pomoć. Prva organizacija u sklopu ovoga pokreta, Međunarodni pokret Crvenog križa, osnovana je 1863., a 1864. veći je broj europskih zemalja potpisao prvu Ženevsku konvenciju kao jedan od temeljnih dokumenata međunarodnog humanitarnog prava. Godine 1901. je Dunantu i francuskom pacifistu Frédéricu Passyu, dodijeljena prva Nobelova nagrada za mir. Novac od Nobelove nagrade Dunant nije zadržao za sebe, već ga je najvećim dijelom darovao humanitarnim organizacijama za pomoć sirotinji.

U povodu ovogodišnjeg Svjetskog dana Crvenog križa i Crvenog polumjeseca predsjednik Međunarodne federacije ove organizacije Francesco Rocca i njezin glavni tajnik Jagan Chapagain uputili su čestitku, koju s hck.hr prenosimo u cijelosti.

Dragi prijatelji,
na ovaj Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca s ponosom odajemo priznanje radu naših volontera i djelatnika koji su na prvoj liniji odgovora na rastuće potrebe zajednica koje su pogođene pandemijom COVID-19. Oni siju dobrotu i solidarnost diljem svijeta i pružaju nadu i dostojanstvo usred beznađa. Nevjerojatan žar naših volontera širom svijeta tijekom ove krize nije samo povod za divljenje, nego je i izvor inspiracije drugima kao poticaj za uključivanje.

Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca prilika je da izrazimo našu zajedničku zahvalnost volonterima (13 milijuna u cijelom svijetu) za njihovu izuzetnu predanost humanitarnom cilju i našim temeljnim načelima, i da im zahvalimo na dobroti, hrabrosti i nesebičnosti.

Ovog 8. svibnja nalazimo se fizički udaljeni jedni od drugih, ali bliži smo nego ikada dok hodamo stazom humanosti. Mi smo uistinu ujedinjeni u ovoj krizi. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca uvijek je bio prisutan kada je bilo najteže, blizu ljudi kojima je pomoć bila najpotrebnija i kada se činilo da je nada daleko izvan dosega.

Tijekom ovih teških vremena, nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca također pokazuju da smo ujedinjeni u našoj predanosti da pomažemo ljudima u nevolji. Glavni cilj Henryja Davisona, jednog od utemeljitelja naše organizacije osnovane nakon pandemije gripe 1918., još je uvijek i danas naš glavni cilj: „Okupljamo se kako bismo pronašli način doprinosa svijetu te ukazali na prednosti našeg iskustva i koordiniranog rada svih nacionalnih društava koji su u interesu čovječanstva.“ 

Ove godine svjedoci smo situacije s kojom se još nismo susreli i koja zahtjeva prilagodbu na nove načine volontiranja, zajedničkog rada i rada u zajednici. Iako naš izravan rad s ranjivim skupinama i zajednicama u potpunosti trenutno nije moguć, mi i dalje mijenjamo živote ljudi. Unatoč fizičkoj udaljenosti, naučili smo pružati utjehu i pokazivati solidarnost na daljinu, nastavljajući stvarati društvene veze i razvijati osjećaj pripadnosti.

Naša  spremnost da odgovorimo na razmjere krize, odredit će učinke na ranjivo stanovništvo kao i sve nas globalno. U ovoj globalnoj pandemiji naš pristup mora biti da: „nitko nije siguran dok nismo svi sigurni“. Kao nikada do sada, sigurnost i dobrobit svih je ključna za sigurnost i dobrobit cijelog svijeta.

Današnji svijet je u stanju stalnih previranja i trajnih kriza, ali bez obzira na to o kakvoj je krizi riječ – prirodna nepogoda, klimatske promjene, ratni sukob ili migracije – volonteri Crvenog križa i Crvenog polumjeseca vidljivi su ambasadori mira i solidarnosti te aktivni sudionici u oblikovanju budućnosti naših zajednica i država. Budući da su među prvima koji su uključeni u odgovor na krizu i ublažavanje ljudske patnje, njihova posvećenost i predanost i u ovim vremenima ostaje snažna i moćna.

Danas odajemo poštovanje svim ženama i muškarcima, mladima i starima, svakom pojedincu zbog kojih je ideja i smisao Crvenog križa i Crvenog polumjeseca svakodnevna stvarnost. Slavimo naša nastojanja da dođemo do najranjivijih skupina i da nikoga nismo zaboravili u tom procesu. Slavimo potporu naših obitelji za našu predanost čovječanstvu.

I slavimo našu obitelj Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Uistinu možemo reći da smo sada potrebni ljudima više nego ikad prije. Citiram našeg osnivača Henryja Dunanta: „Svatko može, na ovaj ili onaj način, svaki u svojoj okolini i prema svojoj snazi, u određenoj mjeri pridonijeti ovom dobrom djelu“.

Zahvaljujemo se svima i plješćemo u solidarnosti sa svima vama.
Sretan Dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca! 

J.P., KT