KŠC Travnik

Vikend na Makljenu


Učenici sjemeništa i internata „Petar Barbarić“ u Travniku, njih16, zajedno sa svojim odgajateljima boravili su na Makljenu od 7. do 9. studenoga.

Ideja zajedničkog vikenda na planini bila je ostaviti svakodnevnicu iza sebe – daleko od užurbanog života i doživjeti mnoge čari i ljepote prirode. Svježi zrak, jesenja kišica i magla, tišina planine, prirodne raznolikosti, fizički izazov i prekrasni vidici samo su dio staze koju smo neprimjetno i bez poteškoća prešli u subotu, 8. studenoga.

Staza je vodila od Ramske kuće na Makljenu prema Draševu i vidikovcu odakle se prostire prelijepi pogled na Ramsko jezero. Na tom putu svaki je korak nosio molitvu, svaka tišina bila je trenutak unutarnjeg mira, a svako zajedništvo znak radosti. Boravak u prirodi omogućio nam je zbližavanje sa sobom i prirodom što osigurava svojevrsni unutarnji mir i zadovoljstvo. Hodajući planinarskom stazom otkrivali smo kako nas upravo zajedništvo može povezati i osnažiti.

Planinarenje je bila prilika i da se prisjetimo koliko je važno stati, čuti sebe i jedni druge, te u jednostavnosti pronaći snagu za nove dane. Iako smo taj dan pješačili oko 12 kilometara, zbog male visinske razlike i relativno ugodnog terena za hodanje tura je bila prilično lagana i pogodna čak i za one sa relativno slabom kondicijom.

Nakon planinarenja, vratili smo se u Ramsku kuću gdje nastavljamo s vikend programom: molitva i sv. misa, osobni-zajednički razgovori i druženja, pjesma i odmjeravanje znanja i vještina u društvenim igrama, kao i za pokoji izrečeni „biser“koji će se zasigurno pamtiti.

Prirodni ambijent Ramske kuće, jednostavni smještaj, nedostatak naviknutih udobnosti, zajednička briga i priprava objeda bili su izazovi koji mnogi od nas nemaju priliku svakodnevno ili često doživjeti. Uz duhovne poticaje koje su pripremili odgajatelji, bila je ovo prigoda i zaviriti u svoj život, preispitati svoj odnos sa samim sobom, s drugima, sa svim stvorenim, a napose sa Stvoriteljem.

Okosnica svih naših propitivanja bila su pitanja: je li moj život zahvala ili mrmljanje na sve i svakoga, pa i na same sebe? Dopuštam li sebi samom, drugima oko sebe – sličnima ali i različitima, dopuštam li darovanoj prirodi da osobno ispisujem životnu Pjesmu stvorenja kao što ju je ispisao prije 800 godina Sv. Franjo Asiški?

Ostavili smo za sobom brige i terete svakodnevice, a ponijeli osjećaj mira, vjere i zahvalnosti. Vratili smo se možda fizički umorni ali duhom odmorni, kao i sa fotografijama i uspomenama naslova – „sve je dar“.

Što doista nosimo iz vikenda na Makljenu najbolje ćemo znati ako budemo pohranili sve događaje, brižno čuvali uspomene i o njima prebirali u svome srcu te se jačali i napunjali mudrošću i milošću Božjom, donosi ksc.-travnik.

J.Vr.,KT