Tokyo

Više od 70 % japanske djece ne izlazi iz kuće da bi se igralo


Više od 70 % od 2 986 učenika osnovnih škola Japana, reklo je kako ne izlaze tijekom radnoga tjedna napolje da bi se igrali, a više od 10 % ih čak nema ni prijatelje s kojima bi se igralo.

Rezultati su ovo istraživanja koje je provelo japansko Chiba sveučilište u Tokyu.

“Potrebna nam je društvena intervencija ohrabrivanja djece da se igraju napolju“, rekao je Isami Kinoshita, profesor Znanosti o okolišu na Chiba sveučilištu, govoreći za novine Mainichi Shinbun.

Znanstvenik i njegovi suradnici počeli su prikupljati podatke iz osnovnih škola u gradu Kesennuma, u sjeveroistočnoj japanskoj prefekturi Miyag.

Prema istraživanju, 76 % djece izjavilo je da se ne igraju vani tijekom radnih dana. Oko 18 % ih je odgovorilo da nemaju prijatelje s kojima bi se mogli igrati poslije škole, dok je 29 % imalo samo jednog ili dva prijatelja s kojima se može družiti.

Po igralištima, koja su omogućila više odgovora, 85 % ih je izjavilo da se igraju kod kuće, a slijede ih 8 % koji se igraju u blizini rijeka, riječnih tokova ili ribnjaka i 6 % koji se igraju u planinama ili šumama.

U pokušaju razumijevanja situacije u urbanim područjima, isti upitnik proveden je u jednoj osnovnoj školi u gradu Chiba, glavnom gradu istoimene prefekture, istočno od Tokya, u 2018. godini, te je zaprimljeno 425 odgovora.

Istraživači su otkrili da učenici u Chibi imaju istu tendenciju kao i oni u Kesennumi, jer je 77 % ispitanika reklo da se ne igraju vani tijekom tjedna, a 13 % nema prijatelje s kojima bi se igrali nakon škole. Oko 76 % ispitanika odgovorilo je da igraju kod kuće.

Osnovci u tri općine u sjeveroistočnim Fukushima i Gunma prefekturama, sjeverozapadno od Tokija, također su bili anketirani, a rezultati su pokazali istu tendenciju – osim što je udio učenika koji nisu imali prijatelje za igru porastao na 20-30 %.

„Djeca se ne igraju vani čak ni u ruralnim područjima, gdje su okruženi prirodom. Zbog razloga koji uključuju smanjenje stope nataliteta, djeci nije lako igrati se s prijateljima i gube razloge zbog kojih se igraju vani“, pretpostavlja Mitsunari Terada koji je predvodio istraživanja.

Prof. Kinoshita je naglasilo: „Igranje vani, kao što je igra 'ganjanja' ili igranje s blatom, načini su da djeca dođu u kontakt s društvom, a za djecu je nužno da razviju vještine za donošenje odluka i samostalno razmišljanje.“

KT