Žene su bile uključene u izradu srednjovjekovnih rukopisa?!


Tim istraživača i arheologa pronašao je dokaze koji navode kako su žene mnogo češće bile uključene u izradu rukopisa u srednjem vijeku negoli se to ranije mislilo.

Znanstvena studija koristila je novu tehnologiju za ispitivanje zubnog kamenca na gotovo tisućljetnim zemnim ostatcima redovnice. Ovo otkriće izaziva prethodne pretpostavke kako je srednjovjekovna izrada knjiga bila isključivo djelo redovnika.

Kada je suautorica studije Anita Radini pomnije pogledala zubni kamenac na zubima posmrtnih ostataka ekshumiranih iz ženskog samostana u Dalheimu u Njemačkoj, uočila je sjajne plave točkice. Identificirala je čestice plavog pigmenta kao lapis lazuli, poludragog kamena koji je bio primarni izvor plave boje na srednjovjekovnim slikama.

Dok je danas uobičajeno redovito prati zube, prije tisuću godina kamenac je često ostavljan da se nakuplja i mineralizira tijekom života. Tako će stari ljudski ostatci imati fosiliziran zubni kamenac koji još uvijek sadržava čestice onoga što je osoba jela, njezinih životnih uvjeta i čak njihovih zanimanja.

Prisutnost lapis lazulija na zubima ove opatice govori nekoliko stvari o njezinoj povijesti. Najvjerojatnije je bila poznata žena s novcem ili dio zajednice obdarene bogatstvom, jer je lapis bio iskapan samo iz Afganistana u srednjem vijeku i bio je vrijedan svoje težine u zlatu u vrijeme kada je stigao u Europu duž Puta svile.

Napravljen je niz prijedloga o tome kako je lapis našao put do zuba: od slikanja do slučajnog gutanja tijekom priprave pigmenta, ili čak konzumacije praška kao lijeka.

Također, ne čini se vjerojatnim da je ona bila ta koja je pripremila pigment budući da je taj proces bio zamršen i nije se prakticirao u Europi sve do nekoliko stotina godina kasnije.

Kako javlja Aleteia, nalazi upućuju na to da su žene bile više uključene u proizvodnju knjiga u srednjem vijeku nego što se ranije mislilo. Manje od 1% knjiga izrađenih prije 12. stoljeća može se pouzdano pripisati ženama – što ne čudi ako se sjetimo da su umjetnička djela rijetko potpisivana prije 15. stoljeća, a i osvijetljeni rukopisi rijetko su nosili ime autora.

Istraživačica i suautorica studije Christina Warinner, s Max Planck Instituta za znanost i ljudsku povijest, nada se kako će ova nova tehnologija pomoći u identifikaciji nekoliko umjetnica koje su izgubljene u povijesti: „Priča ove žene mogla je zauvijek ostati skrivena bez uporabe ovih tehnika. Zbog toga se pitam koliko drugih umjetnika možemo naći u srednjovjekovnim grobljima ako samo pogledamo.“

KT