„Biskupov parfem“ je opijum za narod


Skandaliziranje nad time što je Juraj Jezerinac, govoreći o pošasti pobačaja, umjesto stanica kazao meso, ili umjesto kozmetički preparati rekao parfem, zapravo je bježanje od biti biskupove poruke. Abortus je ubojstvo, ni više ni manje.

Piše: Josip Vričko

Riječki je Novi list potkraj prošlog mjeseca zapravo samo „okrunio“ seriju napada na umirovljenog vojnog ordinarija Jurja Jezernica nakon njegove izjave u vezi sa sudbinom pobačene djece.

"Objava biskupa Jezerinca kako se od abortusa, odnosno od 'mesa te djece koja se svakodnevno ubijaju po bolnicama', kao što je to izgovorio vojni ordinarij, proizvode najskuplji parfemi, nije plod puke ludosti, nešto što ni u najgrozomornijem snu nismo mogli pomisliti da ćemo čuti od jednog svećenika, već i stanje ne samo njegova uma“, komentira rečeni dnevnik, aludirajući kako, eto, nije problem samo stanje biskupova, već općenito uma Crkve. Nije, dakle, ovdje riječ o obračunu s (jednim) biskupom nego je meta znatno veća.

Međutim, grozomorna nije biskupova izjava, nego je zastrašujuća sudbina „mesa te djece“. Da, nema dokaza da se prave (baš) parfemi (od mesa), ali da se bešćutno koristi u komercijalne svrhe - dokazi su mnogobrojni.

Udba – naša sudba

Osobito kada je riječ o proizvodnji kozmetičkih preparata. Zagrebački Večernji list, koji, doduše, u jednom tekstu (lakonski) konstatira kako je izjava člana Hrvatske biskupske konferencije izazvala „zgražanje i podsmijeh u dobrom dijelu javnosti“, objavio je i komentar pod znakovitim (ali i upozoravajućim) naslovom „Svećenici sad znaju da je među vjernicima opet čovjek s notesom koji pazi što se govori“. Jasno, aludira se na udbaše koji su s lipa blokovima uhodili ponajviše svećenike, ali i sve druge „unutrašnje neprijatelje“. A vjernici su bili sumnjiva lica sami po sebi. Nisu se, čini se, svi lipa blokovi ispisali...

Komentar je, u biti, odgovor onima što su se danima zgražali nad „biskupovim parfemom“, pritom i ne pokušavši provjeriti govori li Jezerinac - možda?! - istinu. Navodi se, naime, nekoliko slučajeva koji su na tragu biskupova svjedočenja. Podsjeća se, primjerice, kako je Washington Times još 2009. objavio vijest da kalifornijska kozmetička kompanija Neocutus („nova koža“) koristi u preparatima stanice nerođene djece. Ta kompanija na svojim stranicama priznaje kako je kultura ljudskih stanica, koju uzgajaju za proteine, potekla iz tijela fetusa, abortirana u Sveučilišnoj bolnici u Lausanni, i donirani znanosti i industriji.

Uz to, Fact check stranica Snopes svjedoči kako su još 1972. uzete stanice bubrega pobačenog djeteta i na temelju njih načinjen je preparat HEK293 od kojeg se razvijaju patentirani preparati za potrebe medicinske kozmetike.

Poznato je, također, i da je prije četiri godine sud u Mađarskoj osudio skupinu ljudi uhićenih zbog ilegalne preprodaje tkiva matičnih stanica uzetih iz tijela abortirane djece kako bi bila korištena u kozmetičkim postupcima. U to je doba otkriveno kako je u klinici za plastičnu kirurgiju na stotine pacijenata pristalo da im se ubrizgaju stanice i tkiva pobačene djece po cijeni od 25 000 dolara po tretmanu?!

Pepsi osvježava?!

Portal Bitno.net podsjeća i da je 2011. izbio skandal u koji je bio uključen Pepsi, koji je surađivao s biotehnološkom kompanijom Senomyx i godinu ranije potpisao ugovor vrijedan 30 milijuna dolara. No, otkriveno je da rečena kompanija u svojim ispitivanjima okusa koristi staničnu liniju razvijenu iz bubrega pobačenog djeteta. Tek nakon ovoga otkrića, Pepsi se obvezao kako će se povući iz ovoga projekta.

Možda se navedeni nadnevci doimaju (samo) kao mračna prošlost... Zato treba kazati kako su prije 15-ak dana demokrati iz američkog Senata odbacili zahtjev republikanaca da se glasuje o zakonu koji bi spriječio čedomorstvo i omogućio skrb za živorođenu djecu nakon neuspjelog pobačaja. Kako bi navedeni tekst ušao u dalju senatsku proceduru, bilo je potrebno 60 glasova, pa 53 republikanska nisu bila dovoljna.

„Zahvaljujući upraviteljima New Yorka i Virginije i 44 demokratska senatora, ekstremna agenda za pobačaj ogoljena je pred svima. Oni smatraju kako bi trebalo legalno ubijati nerođenu djecu bez ikakva razloga u bilo koje vrijeme, pa čak i u trenutku njihova rođenje ili nakon što su rođeni“, komentirao je glasovanje u Senatu Carol Tobias, predsjednik pro-life udruge Pravo na život.

Sumnja u vrijednost života

Znamo, dakako, kakav je svijet u kojem živimo. Nije li, ipak, previše da nas, evo, jednostrana informiranja o pobačaju i relativiziranje činjenice da je abortus ubojstvo, dovode u opasnost da pobijedi vizija kako je začeto dijete tek nakupina stanica čiji život zapravo počinje (tek) nakon rođenja.

Rodonačelnici „slučaja Jezerinac“, u biti, dijele baš tu „viziju“. Naime, skandaliziranje nad time što je biskup Jezerinac, govoreći o pošasti pobačaja, umjesto stanica kazao meso, ili umjesto kozmetički preparati rekao parfem, zapravo je bježanje od biti biskupove poruke. Naime, abortus je (svakodnevno) ubojstvo, ni više ni manje. Stoga je onda inzistiranje „na pravu žene da raspolaže svojim tijelom“, zapravo amnestiranje zločina. Pravo na život naprosto mora biti važnije od „prava na tijelo“. Sve ostalo je – grozomorno!

Slijedom čega je nužno podsjetiti i na riječi pape emeritusa Benedikt XVI.: „Korijen pobačaja su sebičnost i sumnja u vrijednost života i budućnosti.“