Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Gotovo je evo prošlo šest godina od glasovitog naputka Zorana Milanovića Bošnjacima kako doći do – Građanske. Države, naime. „Građanska država je daleki, daleki san – i to je lijepa stvar. Ali prvo sapun, onda parfem“, poručio je na HTV-u u prosincu 2020. hrvatski predsjednik zagledan u bh. metropolu, taj multi-kulti bastion u kojemu nepopravljivo Bošnjaci svih stranačkih boja vjeruju kako Sarajevo Hrvatima i Srbima može danas biti ono što je nekoć Beograd bio – svima. Naročito nekima!

K'o da je danas bilo

A kako eho te njegove izjave Bosnom povremeno odjekuje i danas, kad god Zagreb treba podsjetiti kako eto BiH o glavi radi, može se komotno kazati: "Pamtim to k'o da je bilo danas", što bi kazao Davor Sučić. Poglavito, jer se evo jučer dogodila jedna – čak i za bh. političku scenu pretrpanu raznim nadrealnim likovima – zbilja nadrealna situacija.

Najpoznatiji – i najvažniji! – Bošnjak iz dijaspore, Fahrudin Radončić, čija se predsjednička kandidatura s nestrpljenjem iščekuje, na portalu odgovor.ba – što je Avaz uredno prenio – navijestio je s, veli, gotovo 100% sigurnošću kao će ovoga listopada obnoviti staro rivalstvo s Izetbegovićem II., kojeg, inače, smatra favoritom.

„Na prošlim izborima Bećiroviću sam dao svoje glasove, sad ću ih uzeti nazad i on će glatko izgubiti“, navijestio je svoju bolju budućnost lider istoimene stranke, kojemu je do sada bolje išla građevina negoli politika. Nije, međutim, to nadrealno…

Na pitanje o Elmedinu Konakoviću, Bakirov ranojesenski suparnik za mitsku Alijinu fotelju u Titinoj 16, odgovara vrlo nadahnuto, podsjećajući kako su šefovi diplomacije u svim zemljama svijeta predstavnici – gospodstva. Slijedom čega se sjetio Harisa Silajdžića. „… A, sada imamo Konakovića koji se ne zna obući, elementarno dotjerati i liči na čovjeka koji se kupa svake prijestupne godine“, ispalio je higijeničar iz okolice Berana.

Sjetivši se – k'o da je bilo danas! – Milanovićeva i sapuna i parfema, očekivao sam kako će i na potencijalnog bošnjačkog člana troglavoga bh. državnog političkog vrha udariti onako suptilno, bošnjački kao i na Cassiusa Claya s Pantovčaka. Ipak je to prilično alarmantna vijest. Jer, prema dojmu higijeničara iz okolice Berana, šef bh. diplomacije kupao se preklani, a opet će – ako bude sreće – 2028., kada će opet u cijelom svijetu – pa čak i u Bosni napaćenoj – biti prijestupna godina.

Kino pred pozorištem

Ne komentira – možda se kupa! – ovaj Radončićev mali sat iz higijene čak ni prozvani, koji inače po društvenim mrežama komentira i zašto kiša pada.  A, nema nikakva avaza ni od onih koji su zagalamili na Milanovića tražeći da ga se proglasili personom non grata. Primjerice, jedan je bivši kantonalni ministar na privremenom radu u Srebrenici komentirao na Twitteru metaforu hrvatskog predsjednika kao odvratni rasizam: „Tvrdi da smo mi fizički prljavi i da nismo u potpunosti razvijeni ni kao ljudska bića ni kao narod. I govori to samo zato što govorio o muslimanima. Odvratni rasizam!“ Za raliku, je li, od - neodvratnog...

Istovremeno, jedan sarajevski redatelj i društveno-politički radnik, kojemu je put k (raznim) direktorskim foteljama, iz kojih nikad ne izlazi, raskrčila u Sarajevu nezaboravna Alijina: „Jedan je Dino!“, nije se mogao načuditi „kulturnom rasizmu, primitivizmu i prostakluku“ iz Lijepe naše. I, dakako, nije ovo moglo proći bez Ljiljana Zlatnog koji je tumačio kako je svima koji znaju Milanovića jasno da je on jedan nadobudni, egocentrični napuhanko. „…Ali je poprilična novost da je sklon ubermenschovskiom fašizmu“, napao je svoga nekadašnjega fana bošnjački gazija. Slijedom čega nema nikakve dvojbe kako se Zoki gorko pokajao što je 2010. potegao do Sarajeva i ispred Narodnog pozorišta učinio sve kako bi sestrinskom SDP-u pomagao ugurati kukavičje jaje u troglavo bh. državno rukovodstvo.

I, nakon svih rečenih izljeva i verbalnih vratolomija, još se nekoliko godina kasnije simpatičnim doimala izjava državnoga ministra za ljudska prava i izbjeglice Sevlida Hurtića, koji je boraveći u Hrvatskoj poručio Milanoviću da se prije puta oprao i namirisao. Lijepo! Mada, Hurtić nedavno predlaže, kao odgovor Hrvatskoj za Trgovinsku goru i odlgalište nuklearnog otpada, da se napravi deponij iznad Dubrovnika i pali smeće te tako ugrozi turistička sezona. Čini se kako mu je hladna – ipak! – voda udarila u glavu...

Smije (li) Bošnjak na Bošnjaka?

No što ćemo s Radončićem?! Je li njegovo zadiranje u (navodne) higijenske navike jednoga ministra – i Bošnjaka, štoviše i muslimana! – odvratni rasizam, fašizam… Ili je možda samo jedna duhovita doskočica veseljaka iz dijaspore?! Jer se, valjda, Bošnjaci mogu među se vrijeđati ne birajući vokabular. Kad je, znači, bratoubilački rat u pitanju – može. Udri! Posebice uoči izbora kada će, pretpostavljam opet za Bajram idućega tjedna kada se obično mire – Radončić i Izetbegović mlađi pojesti baklavu i još se malo pozabaviti higijenskim navika ministra Konakovića, koji je ne tako davno bio omiljeni mladi politički lav obitelji Izetbegović, naročito njezine bolje polovice te česta „ličnost dana“ i gotovo stalni dopisnik Avaza s raznih europskih i svjetskih destinacija gdje je širio istinu o Bosni i to redovito objavljivao u bošnjačkom dnevniku. Jednom jedinom! U to je doba Radončić tvrdio kako je Dino mlad i lijep... I (redovito) (o)kupan!

Perući se, međutim, od svoje – ipak neodmjerene izjave u ova već dugo teška vremena – Milanović je svojevremeno objasnio kako je metaforom o sapunu i parfemu mislio da se naprosto ne mogu preskakati neke faze u razvoju, te kako se – u politici i društvu – neke stvari ne mogu događati preko noći.

Zokijeva kristalna kugla

Danas je njegova davna izjava, međutim, uistinu aktualnija negoli ikada – ne samo zbog toga što evo Radončić vrši inspekciju Konakovićeva kupatila. Nego ponajprije što su ovdje u Tisućljetnoj i Nedjeljivoj preskočene sve faze, pa i pristojnosti i kućnog odgoja. Slijedom čega se ono što se ni u birtijama ne govori pred fajrunt, blebeta u predstavljanju političkih ambicija.

Ukratko, daleko je – parfem… Da je makar – sapun(a)!