Biološka raznolikost ili bioraznolikost je termin kojim se opisuje sveobuhvatnost života na zemlji. Ljudi, životinje, biljke, mikroskopski organizmi, gljive i sve ono što se smatra živim čini bioraznolikost koja nam omogućava disati i živjeti. Koliko je ravnoteža u ovom sustavu bolja, toliko je i život svih njezinih čimbenika kvalitetniji. Premda mnogi ljudi iz gradova često ne razmišljaju o životu izvan betonskih blokova, važno je ne zaboraviti koliko smo međusobno ovisni jer bez "bioharmonije"  ne bi bilo ni čovjeka.

Što je biološka raznolikost?

O biološkoj raznolikosti se intenzivno počelo govoriti sredinom 80-ih godina što je 1992., na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, rezultiralo potpisivanjem Konvencije o biološkoj raznolikosti koja je dana državama Europske unije na usvajanje.  U Bosni i Hercegovini na snagu stupila je 2002., a u Republici Hrvatskoj 1996. Ukupno ima 188 zemalja članica.

Ova Konvencija je prvi međunarodni sporazum koji na integralan način pokušava riješiti probleme u svezi sa zaštitom ali i iskoristivošću biološke raznolikosti. Za potrebe rada na ovoj povelji biološka raznolikost je definirana kao sveukupnost svih živućih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekoloških kompleksa; te uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, te raznolikost između ekosustava.

Zašto se uopće zamarati?

Premda se često govor o klimatskim promjenama čini dalek običnom čovjeku, a i "zelene" udruge sve više sliče čudnim sljedbama pa mnogi ljudi izbjegavaju ovakvu vrstu aktivizma, čak i na individualnoj razni, mora se osvijestiti izravan utjecaj prirodne na svakog čovjeka. Zdrava biološka raznolikost znači zdrav Planet. Odnosno, bez harmonije svih živih bića ne bismo imali pitku vodu ni zdravu hranu. Utjecaj je tako velik da se ne bismo mogli boriti ni protiv bolesti jer se iz bioraznolikosti crpe sirovine za medicinske potrebe. Dakle, gubitkom biološke raznolikosti izgubili bismo sigurnu hranu, opskrbu vodom ali i našu sposobnost borbe protiv bolesti te odgovora na prirodne nepogode.

Na Samitu Ujedinjenih naroda o bioraznolikosti u rujnu 2020. istaknuta je uska povezanost između biološke raznolikosti, društva i ekonomije, a kojoj smo svjedočili na početku pandemije koronavirusa. Uništavanjem raznih životinjskih staništa došlo je do poremećaja odnosa s čovjekom, a kada je čovjek tijekom karantene utihnuo, priroda se probudila (sigurno vrlo poznat slučaj je pojave ribljeg svijeta u venecijanskim kanalima). Zbog te povezanosti biološku raznolikost gubimo i poljoprivrednom i industrijskom ekspanzijom te zbog klimatskih promjena i neodrživih obrazaca potrošnje i proizvodnje. Utjecaj brzog gubitka biodiverziteta vidljiv je i na ekonomskom polju jer sustavi ishrane ovise o bioraznolikosti poljoprivrednih usjeva, ribarstva, stočarstva i šume. Uočen je pad oprašivača diljem svijeta što će u skoroj budućnosti ugroziti sigurnost hrane, a nerazvijene zemlje trpjet će najveće posljedice.

Uzimajući sve ovo u obzir onda zbilja nije čudno što su zadnjih godina najgorljiviji upravo oni na "zelenoj" govornici.

Čovjek ima glavnu ulogu

Premda je zemlja dom svih živih bića, Bog je ipak čovjeku sve podložio i dao mu da vlada životinjama i prirodnom. Iako je ekologija znanstvena disciplina ipak je itekako povezana s vjerom te je zaštita okoliša, s ciljem održanja biološke raznolikosti, zadatak svakog vjernika kršćanina. Već u Knjizi Postanka se spominje kako je Bog čovjeka smjestio u vrt da ga obrađuje ali i čuva.

Međutim, Crkva je svoju brigu za okoliš nešto kasnije izrazila, a najznačajniji korak je enciklika pape Franje od 24. svibnja 2015. Laudato si kojom se Sveti Otac obraća svim katolicima svijeta. Osvrće se i na papu Ivana Pavla II. i njegov poziv na globalno obraćenje. Upozorava da mi nismo Bog; Zemlja nam prethodi i darovana nam je. Svi smo međusobno povezani i to nam može biti ključ za vlastito ostvarenje. Ljudska osoba više sazrijeva i više se posvećuje u onoj mjeri u kojoj, odbacujući sebičnost, živi u zajedništvu s Bogom, s drugima i svim stvorenjima, zaključuje Papa u ovom dokumentu naslova Hvaljen budi.

Papa nas poziva da razvijemo sposobnost okretanja prema drugome i razvijanja novih navika jer je zemlja naš zajednički dom. Povratak zemlji povratak je čovjeka Bogu.

J.M., KT