Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Zapravo – sve je s Komšićem I., Ivom, naime, počelo slučajno. A, povijest će pokazati kako slučajnosti u politici, baš kao uostalom i u životu, znaju biti i – nesretne. Naime, na prvim višestranačkim izborima 1990. u BiH Komšić je, kao kandidat reformiranog (…) SDP-a, bio treći izbor u Hrvata, iza Stjepana Kljujića i Franje Borasa. Razočaran takvim raspletom, kako je kasnije svjedočio, odlučio je završiti s politikom, vratiti se u rodne Borine nadomak Kiseljaka i baviti se pčelama.

Ma, pusti pčele, Ivo

Međutim, nakon što je u listopadu ’93., nezadovoljan aktualnom (sarajevskom) politikom, Boras abdicirao, Alija Izetbegović se sjetio pčelara iz Kiseljaka i po njega, kaže legenda ratna, poslao transporter UNPROFOR-a kako bi ga instalirao u ispražnjenu hrvatsku fotelju. Nije se, dakle, ni tada potkraj stoljeća prošlog vlast u Tisućljetnoj sastavljala bez međunarodnog posredovanja.

U biti, od tada, bez obzira na ratne okolnosti, tome nesuđenom medaru uistinu je počelo teći i med i mlijeko. Nije ga u tome omelo ni to što je izgubio (i) prve postdejtonske izbore, ’96., na kojima je osvojio oko 37 000 glasova, gotovo deset puta manje od Krešimira Zubaka, jedinoga bh. dužnosnika koji se iz američke vojne baze Wright-Petterson u Ohiu vratio – demonstrativno! – svijetla obraza. Nema što Komšić I., u okolnostima kada je u multi-kultu bastionu broj hrvatskog življa znatno smanjen, nije bio. Stanovito vrijeme čak i istovremeno i dekan na Filozofskom fakultetu i gradonačelnik, a, također, i član i/li predsjednik nekoliko tzv. socijaldemokratskih stran/aka/čica.

A, kad su istekli – čak i njemu „poštenome Hrvatu“! – svi ti mandati, 2017. kooptiran je za predsjednika Bosanskohercegovačkoga auto-moto kluba. Opet je, dakle, predsjednik! Jer da nije bio predsjednik, opet bi utekao – pčelama. I, tko bi onda bio "Hrvat" u Sarajevu?! Ne može Željko sve sam!

Što se u konkretnom slučaju u značajnoj mjeri odrazilo na sigurnost na bh. prometnicama. Netko tko je nekada vozario iz Kiseljaka u Sarajevo na fakultet, pouzdano zna važnost putova. Njihovu sigurnost, napose! Nije bošnjačka politika mogla pogriješiti s ovim kiseljačkim intelektualcem. I, napose – patriotom!

Pišem ti, Alija, ova žalosna slova

Ipak, kiseljački se pčelar najradije sjeća dana s Alijom. Uistinu je zato bilo dirljivo njegovo pismo „prvom predsjedniku“ iz 2022. Kako dirljivo, tako i intimno. Započeo ga je, naime, (slučajni) član ratnog Predsjedništva BiH s „E, moj Alija…“, a povod je bio nezadovoljstvo čelnika BIHAMK-a činjenicom da Alijin jedinac (nešto…) muti s Hrvatima. „Zamisli, moj Alija, danas tvoj Bakir obnavlja Herceg-Bosnu zajedno s Čovićem i stvara uvjete pod kojima će Hrvati Srednje Bosne napustiti svoju zemlju! Znaš li ti da je broj Hrvata u cijeloj BiH 300 000. On sada poništava sve ono što smo slavili u zrakoplovu na povratku iz Washingotona“, piše te podsjeća Izetbegovića I. kako mu je nekoć govorio: „Što će nam Bosna i Hercegovina bez Hrvata, ona takva ne može opstati!“

Nije mu Alija, ne makar do sada, odgovorio. Vjerojatno se ne osjeća krivim za sinove nepodopštine prema Ivinim kriterijima. Budući da je ionako davno upozoravao: „Nije moj Bakir za politiku!“

Pa, iako nije dobio odgovor s Kovača gdje spava najmudrija bošnjačka glava, Komšić I. nije odustajao od pisanije. Dobro, duboko je zagazio u osmo desetljeće, pa se gdjekad laća i starih tekstova. Tako je evo potkraj prošloga tjedna obradovao čitatelje Oslobođenja, tekstom (u, srećom, samo dva nastavka) iz 2009., koji je pretenciozno, ali s obzirom na lik i djelo autora, i cinično naslovljen: Moj odgovor Domovini! Kontekst je, dakako, Rezolucija o političkom osnaživanju Hrvata u Bosni i Hercegovini koju je nedavno usvojio Hrvatski sabor, a koja je na zadnje noge osovila političku (i medijsku) čaršiju u kojoj su razmjerno nedavno (s)pakirali Hrvate u dva vagona.

Stare tambure

Jasno, udario je taj glasoviti Kiseljačanin u svoje stare tambure, tvrdeći kako Zagreb odrođava Hrvate od BiH još od '90. I, dakako, i dalje mu je stara meta – Tuđman i (fantomska) podjela Nedjeljive u Karađorđevu Tuđman & Milošević, neposredno nakon kojega je, by the way, počela žestoka srpsko-crnogorska agresija na Hrvatsku, a Komšićev cimer iz Ratnog predsjedništva BiH poručivao: „Mirno spavajte!“ i „Nije ovo naš rat!“. „E, moj  Alija…“, dođe mi, evo, citirati objavljivača starih tekstova. Iz, naime, naftalina.

Fiksacija toga vjerojatno najpoznatijega UNPROFOR-ova ratnog putnika Hrvatskom gotovo je fascinantna. Srećom – u nesreći – uvijek nađe mediji koji uglavnom čita uredni/kova/čina obitelj. Uža, poglavito. Tako je 2023. svoja ekskluzivna razmišljanja plasirao na portalu što je u vlasništvu argentinskog Hrvata koji je kao mlađan momak (a valjda i ustaša…) bacao molotovljeve koktele na sinagogu u Buenos Airesu. No baš je sarajevski dnevnik, u kojemu se, evo, Komšić I. dirljivo (…) obraća Domovini i plače nad „odrođavanjem“, deustašizirala toga veselnika iz (hrvatske…) dijaspore, davši mu svojevremeno – kolumnu. Pa, eto, Alijin Unproforac može pisati: „Važno je napomenuti, a to se ne želi znati, da bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske. Da je HV ušla u Banja Luku, ili da je u Banja Luku ušla Armija BiH, čak i sa simboličnim snagama, Republike Srpske ne bi bilo. Karadžićeva Vojska RS bi bila potpuno poražena, on bi zajedno s Miloševićem potpisivao sporazum o kapitulaciji, a ne Daytonski mirovni sporazum.“

Od ovoga je samo paradoksalnija tvrdnja svekolikih tzv. probosanaca kako ne bi bilo Oluje da nije bilo Alijine vojske. Mada je tek Dayton oslobodio glavni grad…

Eto – s neba! – Rusa

No i inače su glasovite procjene toga Alijina pčelara, nesuđenog, nažalost… Vidjevši 2022. kako mu „prvi predsjednik“ ne odgovara na dirljivo, ali i upozoravajuće pismo glede jedinca mu (i Hrvata), odlučio je obratiti se izravno Bošnjacima i – mobilizirati ih. „Bit će rata, uzmite puške“, zagalamio je na tribini u Stocu povodom Dana neovisnosti, uznemiren objavom glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga o tome kako su raspoređen snage za brzo djelovanje na kopnu, moru i zraku. Slijedom čega je – kronično proročki – i u nas, u Bosni napaćenoj, vidio gruzijski scenarij.  

„Noćas snage iz Srbije pređu Drinu i zauzmu RS i oni je priznaju. Dodik može za dva sata sazvati svoju skupštinu i proglasiti neovisnost. Ruske snage zračnim desantom mogu noćas spustiti 50 000 snaga u državu, a nitko neće pucati na njih. To je naša situacija“, poentirao je geostrateg iz Borine (svoje) veselo večer u inače neveselom Stocu.

Podvucimo, dakle, crtu pod djelo proroka koji je od pčela utekao ravno u državni vrh: Bakir pravi treći entitet, Oluja je utemeljila Republiku Srpsku i na kraju, ali ne manje važno: 50 000 Rusa s neba pada u Tisućljetnu i Nedjeljivu…

Sve je, dakle, pogodio i predvidio. Zato mu Alija i ne odgovara. Nema primjedbi….